Ovih su tjedana prebukirani restorani i dvorane za slavlje i čašćenje onih koji u obiteljskom i prijateljskom krugu slave krizmu svog djeteta. Već je postala moda da se na krizmu potroši dobar dio obiteljskog proračuna. To postaje skupo. Dijete valja obući po najnovijoj modi.

Djevojčice, nažalost, već tu pretjeruju do granice neukusa u minisuknjicama, što sigurno za to slavlje nije prilično. Restoranski ručak za dvadesetak osoba nije jeftin. Sve je veći problem odabrati kumove, ljudi se na to teško odlučuju jer i to košta. Kao da je moda natjerala kumove da neće proći bez većeg troška koji zna biti i više od 5000 kuna. Gotovo da je sve teže naći kuma, kao što je teško naći i jamca za podizanje kredita u banci. Svi ti trendovi odvraćaju pozornost od bitnoga. Sakrament potvrde ili krizme prije svega je duhovan, a najveći dar kao da se više niti ne primjećuje, a to je Duh Sveti. A ipak se tu nalazi bitno. Tu je Bog na djelu koji nas ne ostavlja bez svoje pomoći.

Ona je najkonkretnije izražena u tajni treće božanske osobe, u Duhu Svetome. Po njemu nam daje druge potrebne darove za život i djelovanje. Kršćani primaju Duha Svetoga u sakramentu krizme. To je isti Duh koji je sišao i nad apostole. To je Duh mudrosti i jakosti, kako nam govori posvetna krizmana molitva dok nabraja sedam darova Duha Svetoga. To su konkretni darovi potrebni čovjeku da se snađe u svakodnevnom životu i u profesionalnim i staleškim dužnostima. Treba nam mudrosti i jakosti da se suprotstavimo svim glupostima ovoga svijeta i da to činimo bez straha. To su konkretni darovi za naš život. Primaju ih potvrđenici da se snalaze u životu u svjetlu novoga, Božjega svijeta.

Primaju ih mladići i djevojke da se mogu mudro i hrabro boriti protiv napasti sebičnog hedonizma i živjeti za odgovornu ljubav. Na osobit način primaju te darove bračni drugovi kako bi mogli odolijevati napastima sebičnosti i nevjere te ostati otvoreni životu. Na osobit način primaju te darove roditelji da mogu ispuniti svoju roditeljsku zadaću. Upravo bih naglasio te darove u njihovoj roditeljskoj službi.

Imam katkada dojam da se roditelji boje svoje djece. Što ta djeca više rastu ili kad uđu u pubertet kao da roditelji više nemaju snage i hrabrosti zapovjediti ili odrediti što oni u svom životnom iskustvu i u Duhu mudrosti osjećaju da je za njihovu djecu dobro. Pod lažnom krinkom straha da ne ugroze slobodu svoje djece i njihov rast, roditelji se sve više boje nastupiti pred djecom s autoritetom što su ga od Boga primili.

Upravo uime poštovanja dječje slobode, trebali bi ih roditelji znati sačuvati od pogubnih stramputica koje zarobljuju. Duh mudrosti ne ide za tim da se nekoga nadmudri, nego da se jasno i pametno opredijelimo za prave životne odluke. Duh jakosti ne ide za tim da se nekoga nadvlada i podredi, nego upravo za tim da čovjek može sebe svladati i da ne strahuje pred negativnim silama i silnicima ovoga svijeta. U Duhu jakosti potrebno se često suprotstaviti mnogim prijetnjama grešnog i pokvarenog svijeta. Primili smo Duha mudrosti i jakosti kako bismo hrabrije i mudrije mogli služiti boljoj budućnosti i Božjem svijetu.

fra Zvjezdan Linić

(tekst je izvorn objavljen na stranici blog.vecernji.hr.)