U Katoličkoj Crkvi danas slavimo blagdan Velike Gospe. To je po sadržaju blagdan Uznesenja blažene Djevice Marije u nebo. Taj blagdan počiva na vjeri kršćana da je Isusova Majka, nakon završetka svojega zemaljskog života, u istoj slavi vječnosti zajedno sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom. U našoj domovinskoj Crkvi taj blagdan nazivamo jednostavno Velikom Gospom, a u nekim krajevima i Velikom mašom. To je stoga, jer se tog dana u Marijinim svetištima na svetu misu okupljaju brojni hodočasnici i takve su mise sigurno puno posjećenije i na taj način i veće te su dale obilježje i samom blagdanu.

Liturgijski u ovom blagdanu slavimo promociju žene. Godina je žene. Za kršćane je jedinstvena žena koja je ostvarila svoje puno dostojanstvo žene i majke blažena Djevica Marija. Tajnu svog ženskog bića ostvarila je u punoj i nesebičnoj ljubavi kojom se sva darovala Bogu, a plodnost je njezina zasjala u Sinu Isusu kojim je obdarila čitav svijet.

Dva znaka prevladavaju u misnim čitanjima. Znak zmaja koji simbolizira grubost, oholost, razaranje i smrt. To je simbol svega onoga po čemu prepoznajemo prisutnost đavla u ovome svijetu, a isto tako i svega onog đavolskog u čovjeku, kada čovjek svoje duhovne sposobnosti razuma koristi sve više za ubijanje i uništavanje života. Drugi je znak žena. Ona je odjevena u sunce. Trudna je i nosi pod srcem tajnu života. To je simbol ljubavi, nježnosti, života.

Pobjeđuje ona. Zmaj pokazuje silnu snagu, ali budućnost pripada ženi i njezinu plodu. Prepoznajemo u tom znaku Veliku Gospu, Mariju, Isusovu Majku. Ona će zmaju, staroj zmiji, satrti glavu.

Danas se izdiže pred našim očima Velika Gospa, jedinstvena žena svijeta. U njoj je svaka žena pozvana da otkrije svoje vlastito dostojanstvo, da se i bori za istinsku afirmaciju tajne što ju je Bog stavio u žensko biće. Ta Velika Gospa je ponizna službenica. Ona je pažljiva rođakinja koja rado priskače u pomoć postarijoj trudnici Elizabeti i želi joj biti u svemu na usluzi. Ona je brižna kućanica koja diskretno otkriva potrebu svatova u Kani i zauzima se kod Isusa da učini što može. Ona je hrabra u ljubavi i ne dopušta da negativni osjećaji obuzmu njezino srce dok uspravno stoji pod križem svoga Sina. Ona se ne bori za svoju afirmaciju nego želi biti u službi potvrde života svakoga i svakome. Zato je Crkva časti ne samo kao Isusovu Majku, nego i kao Majku Crkve, tj. kao onu koja i danas, na način koji je Bogu znan, pomaže u svakoj prilici i svakoj afirmaciji onih koji je žele imati za Zagovornicu.

Htio bih vjerom u njezin zagovor iskreno moliti da i danas svaka djevojka i žena dosegne puno dostojanstvo. Htio bih da osjete, u svjetlu primjera jedinstvene žene svijeta, da imaju pravo na poštovanje i na život u ljubavi i služenju. Na to imaju pravo i muškarci, ali na osobit je način Bog obdario žene darovima osjetljivosti i pažnje, pa prema tome i ljubavi i sposobnosti da usrećuju druge. U Mariji uznesenoj na nebo podignuta je na jedinstveno prijestolje dostojanstva i ljepote žena koja ima srce i koja svoje sposobnosti koristi da bi svijet i danas bio ispunjen srećom i ljubavlju.

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Zvjezdana Linića “Pripravi srce za susret”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.