Sveti Antun se u kršćanskom slikarstvu i kiparstvu prikazuje kao svetac s ljiljanom, svetac s knjigom i plamenom, svetac s Djetetom Isusom i – kao svetac s kruhom u ruci. S tim je u vezi i poznati „Kruh sv. Ante“, i u nas i drugdje u svijetu, pogotovo do kraja prošlog stoljeća. Kruh u ruci sv. Antuna označuje njegovu karitativnu djelatnost, njegovu revnost za uspostavu pojedinačne i društvene pravednosti već za vrijeme njegova života.

U poznatim Cvjetićima sv. Antuna, koje nam je nedavno u hrvatskom prijevodu podario franjevac konventualac o. Zvonko Zlodi (Zagreb 1995., str. 76) pripovijeda se o čudesnom uskrsnuću djeteta koje se nepažnjom ukućana utopilo u posudi punoj vode, a majka se puna pouzdanja utekla zagovoru sv. Antuna te ga ponovno živa zadobila. Zavjetovala se pritom da će za uzvrat u čast sv. Antunu „siromašnima porazdijeliti žita koje odgovara djetetovoj težini“. Ta se vrst zavjeta po tome prozvala „pondus pueri = težina jednoga djeteta“ u čemu povjesničari antunovske pobožnosti gledaju početak Kruha sv. Antuna.

To će u prošlom stoljeću prerasti u tzv. „Kruh sv. Ante“. Začetnica mu je gospođica Luisa Bouffier u francuskom gradu Toulonu koja je u jednoj nevolji zazvala Antunovu pomoć s obećanjem pomoći siromasima. Bilo je to 12. ožujka 1890. godine. Talijani „Kruh sv. Ante“ radije pripisuju svećeniku koji se zvao Don Antonio Locatelli koji je krajem 1887. godine počeo sa skupljanjem milodara za kruh siromasima. On je osnovao i pobožnu udrugu s istom svrhom koja se brzo proširila po svijetu. Tomu je osobito pridonio franjevac konventualac o. Vittore Sottaz kad je tu ustanovu utemeljio kraj Svečeva groba u Padovi. U nas je prvi takvo što ustanovio zagrebački gvardijan o. Franjo Renđeo, negdje oko 1894. godine. Poznata je „Krušna bratovština sv. Ante“ osnovana uz franjevačku crkvu u Sarajevu. Naši su franjevci konventualci uz crkvu sv. Antuna u Zagrebu osnovali tzv. „Limenku sv. Antuna“. U tom je smjeru ondje podignut „Dom sv. Antuna“ gdje je „pučka kuhinja“ za oko 150 osoba dnevno te osam soba za petnaestak siromašnih studenata.

Gotovo uza sve franjevačke samostane u nas postoji karitativna djelatnost koja se dobrim dijelom izdržava milodarima „za kruh sv. Antuna“. Tako uz naš kaptolski samostan postoji kuhinja u kojoj, osobito članice Franjevačkoga svjetovnog reda, skuhaju topli obrok za stotinjak i više siromašnijih osoba.

fra Bonaventura Duda

Gornji tekst je ulomak iz knjige fra Bonaventure Dude “Sveti Antun Padovanski” u izdanju Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi pročitajte na ovom linku.