Ivorra je španjolski gradić u središnjem dijelu Katalonije. Petnaest minuta od središta grada, penjući se u brda, na otprilike 600 metara nadmorske visine, nalazi se staro svetište svete Marije od Ivorre, zvano i “svetište svete sumnje”. Crkva je sagrađena u XVII. stoljeću u gotičkom stilu na mjestu drevne crkvice u kojoj se dogodilo čudo.

Bilo je to 1010. godine. Tadašnji župnik, Bernard Olivier, slavio je misu u staroj crkvici svete Marije. Nakon posvećenja, posumnjao je. Promatrajući hostiju i kalež s vinom ispred sebe, pitao se: “Je li moguće da se u ovom obliku kruha i vina skriva Tijelo i Krv našeg Gospodina Isusa Krista? Je li moguće da su moje riječi imale takvu snagu da se Isus, Marijin sin, spusti na ovaj oltar?

Dok je bio zaokupljen takvim mislima, iznenada je vino u kaležu počelo ključati, napunivši kalež, te se prelilo po oltaru, stolnjaku i iscurilo na pod.

Zaprepašten, svećenik je povikao a vjernici su pohitjeli k oltaru i vidjeli čudo. Vijest se brzo proširila. Došli su i drugi mještani te su se u znak štovanja klečeći klanjali toj tajnovitoj krvi koja je izašla iz kaleža. Tadašnji ivorski biskup u to se vrijeme nalazio u Giussoni, mjestu u blizini Ivorre. Odmah je obaviješten te je odlučio doći i osobno provjeriti o čemu se radi.

ivorra_cudo

Prikaz (1480.) euharistijskog čuda u Ivorri u trenutku kad je svećenik posumnjao, Foto: www.santdubte.com

Biskup se zvao Ermengol i bio je vrlo uvažena i cijenjena ličnost. Njegov suradnik je nekoliko godina bio nećak drugog biskupa iz kraja. Dakle, Ermengol je dobro poznavao stanovnike.

Stigao je u Ivorru nekoliko dana nakon što se čudo dogodilo. Mogao je ispitati sve svjedoke i steći dojam o onome što se dogodilo. Prikupljena svjedočenja uvjerila su ga da se nalazi pred nadnaravnim događajem. Uzeo je sa sobom relikvije, kalež u kojem se čudo dogodilo, krvlju umrljan korporal, stolnjak koji je prekrivao oltar, također umrljan krvlju, te krenuo u Rim obavijestiti Svetog Oca.

Ermengol je bio na glasu kao vrlo pobožan čovjek, što je poslije njegove smrti potvrđeno kad je svečano proglašen svetim. Danas se spominje u Crkvi kao sv. Ermengol i obilježava se liturgijskom svečanošću 3. studenoga. Njegovo mišljenje o tom čudu bilo je od presudne važnosti, kao mišljenje opreznog, pedantnog, učenog, spremnog, ali i svetog čovjeka koji je živio u stalnom kontaktu s nadnaravnim i koji je, prije bilo kakve odluke, pitao Boga za pomoć.

crkva u Ivorri

Svetište svete Marije od Ivorre, zvano i “svetište svete sumnje”, u kojoj se dogodilo čudo, Foto: www.santdubte.com

Biskup je izvijestio papu Sergija IV. o onome što se dogodilo u Ivorri,  o onome što je svojim očima vidio te o svim prikupljenim iskazima svjedoka. Papa je ostao toliko impresioniran da je zaželio zadržati čudesni kalež za sebe, a u zamjenu je poslao crkvi u Ivorri druge važne relikvije.

Nešto kasnije je Papa, nakon što je dobro ispitao slučaj i skupio još informacija, poslao u Ivorru bulu kojom obznanjuje da se događaj ima smatrati istinitim čudom.

Dana 17. travnja 1426. godine nuncij je zadužio opata iz samostana sv. Vincenta u Cardoni da prouči dokumente i ispita čudo. Opat je umro prije obavljenog zadatka, pa je nuncij zadužio drugog opata, te nakon što je dobio povoljnu presudu, potvrdio je “svetu sumnju”. Pripremljen je dragocjen relikvijar u koji su položene relikvije, a Ivorra je postala odredište stalnih hodočašća koja se nastavljaju i danas.

Gornji tekst preuzet je iz časopisa Book, kao ulomak iz knjige Renza Allegrija “Krv Kristova – kratka povijest euharistijskih čudesa”.

Ostale članke o euharistijskim čudima vidi OVDJE.

Bitno.net