Saborski zastupnik MOST-a Miro Bulj nedavno je pokrenuo inicijativu da 29. kolovoza bude proglašen Nacionalnim danom mirotvorstva i Danom sjećanja na dr. Ivana Šretera. Prijedlog, iza kojega su stajali potpisi 32 zastupnika, u vladi je naišao na nerazumijevanje, pa je u Sabor poslan amandman kojim se odbija prijedlog proglašavanja dana sjećanja na liječnika iz Pakraca ubijenog 1991.

Cijeli slučaj ponovno je u fokus hrvatske javnosti stavio lik i djelo pakračkog liječnika dr. Ivana Šretera, kojega su 18. kolovoza 1991. oteli pobunjeni Srbi te ga, kako navode svjedoci, mučili, a potom i ubili. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.

Šreter je u vrijeme agresije na Hrvatsku bio ravnatelj bolnice u Lipiku i predsjednik Kriznog stožera za zapadnu Slavoniju, a bio je poznat po tome što je cijelo vrijeme pozivao na mirno rješenje napetosti s pobunjenim Srbima i izbjegavanje rata i krvoprolića, što je i bio razlog da saborski zastupnik Bulj njegovo ime poveže s danom koji obilježava mirotvorstvo. Šreterovo inzistiranje na mirotvorstvu dolazilo je iz njegove duboko proživljenje katoličke vjere i istinskog domoljublja i šteta je da vladajući nisu prepoznali svu važnost i simboličku snagu njegove životne priče. Nadajmo se da će se to ipak dogoditi u budućnosti.

O liku i djelu dr. Ivana Šretera razgovarali smo s Draženom Bušićem, poznatim katoličkim novinarom i evangelizatorom koji je snimio film o liječniku iz Pakraca “Časnik mirotvorac”.

– Vaš dokumentarni film o dr. Ivanu Šreteru započinje izjavom pokojnog profesora Tomislava Ivančića koji kaže kako bi „Šreter, da je živio u vremenima prvih kršćana bio zapamćen kao mučenik“. Slažete li se s ovim opisom?

Apsolutno. Šreter je mučenik i svetac. Istu takvu izjavu kasnije u filmu možemo čuti i iz usta don Živka Kustića.

– Koliko ste bili upoznati s likom dr. Šretera prije početka snimanja filma o njemu i kako je došlo do ideje o snimanju?

Prije snimanja filma “Časnik mirotvorac”, o dr. Ivanu Šreteru sam znao vrlo malo. No, kako sam ulazio u građu vrlo brzo mi je postalo jasno da se radi o iznimnoj osobi. Odmah sam znao da radimo pravu stvar kako bi se šira javnost upoznala s njegovim likom koji je do tada potpuno nepravedno bio izvan ozbiljnijeg društvenog promišljanja. Zbog toga je i nastala Zaklada Dr. Ivan Šreter koju su pokrenuli prijatelji dr. Šretera, uglavnom generacija studenata s kojima je studirao i članovi molitvene zajednice mladih koja se okupljala u Frankopanskoj a koju je vodio prof. Tomislav Ivančić. Članovi Zaklade su mi u jednom trenutku prišli i ponudili da u njihovoj produkciji snimim ovaj biografski film, čime sam vrlo počašćen.

– Čini se kako su život i lik dr. Šretera podjednako obilježeni njegovom duhovnošću i njegovim političkim angažmanom, pri čemu su to dvoje očito jako povezani. Kako Vi vidite tu povezanost?

Dr. Šreter je bio prakticirajući katolik. Kao takav je služio ljudima u svojoj primarnoj liječničkoj struci, a politikom se počeo baviti za vrijeme demokratskih promjena jer je osjetio da na taj način može pomoći svome narodu. Time je iznenadio mnoge koji su ga poznavali, ali još više samim pristupom politici. Dr. Šreter je bio antipod većine hrvatskih političara na kakve smo navikli od uspostave demokracije u Hrvatskoj do danas. On je bio kršćanin u politici, ali ne nominalni. Njegova se duhovnost mogla osjetiti u njegovoj pojavi, nastupima i govorima. U njegovu slučaju ta mi se povezanost čini logičnom. No, da je danas među nama, vjerujem da bi bio liječnik, a ne političar.

– Govoreći o katoličkoj vjeri i duhovnosti liječnika iz Pakraca, kako biste je Vi pobliže opisali na temelju svega što ste doznali o njemu?

Ivan Šreter je klicu vjere dobio još u roditeljskom domu u Pakracu. Kao mali je ministrirao i išao s vlč. Pašićem u blagoslov obitelji. Za vrijeme studentskih dana očito se ta vjera još više produbila kroz njegovo osobno posvećenje i molitvene susrete zajednice mladih. Manje je poznato da mu je osobni duhovnik za vrijeme tih studentskih dana bio prof. Ivančić. Dakle, njegova se vjera razvijala i oblikovala ga kao osobu da bi po svemu sudeći, za tu istu vjeru dao i svoj život. Vrlo je zanimljivo i znakovito da je u Pakracu pokrenuo župni list Zov kalvarije. On je prema svjedočenjima nekoliko bližih prijatelja znao da je pozvan na neki viši poziv koji bi mogao podrazumijevati i žrtvu vlastitog života. Zato se nikada nije ženio.

– Što mislite o prijedlogu saborskog zastupnika Mire Bulja, koji je u međuvremenu ipak odbijen, da Hrvatska proglasi Dan Ivana Šretera i Dan mirotvorstva na isti datum?

Ovo je izvrsna ideja i prava je šteta da su vladajući prihvatili samo prvu polovicu prijedloga. Meni je to potpuno neshvatljivo, tim više jer je dr. Šreter bio član HDZ-a. Kao takav je osnivao njihove podružnice kad je to bilo po život opasno. No, on je uvijek govorio: „Ja ću, nemojte riskirati vi koji imate žene i djecu.“ Unatoč tome što ovaj prijedlog nije prošao, njegov je lik sve prepoznatljiviji u našoj javnosti, istina o ovom heroju Domovinskog rata sve je proširenija. Nelogičnosti i kontroverzi oko dr. Šretera je nevjerojatno mnogo. Tako npr. kad smo prvi put predali snimku dokumentarca Časnik mirotvorac na HTV, odgovor nismo nikada dobili. Novu priliku smo dočekali prije godinu dana kad je bio raspisan natječaj za otkup sadržaja vanjske produkcije. Nakon pola godine čekanja dobili smo odgovor da „za ovaj sadržaj ne postoji interes“. Odgovor nije bio da film ne zadovoljava estetski ili tehnički već da ne postoji interes. Ne znam kako ne postoji interes kad smo svaki put kad smo ga prikazali napunili dvorane?!

– Mislite li da bi Ivan Šreter mogao, na određeni način, doista biti duhovna figura, svojevrstan simbol koji bi imao ulogu u procesu pomirenja Hrvata i Srba?

Moguće da bi, ali se Srbi u Hrvatskoj najprije trebaju odrediti u pogledu ratnih zločina počinjenih za vrijeme Domovinskog rata. To bi moglo pomoći da se rasvijetle okolnosti pogibije brojnih nestalih, ubrojivši i dr. Šretera oko čijeg je slučaja podignut zid šutnje. Netko bi nešto o njegovoj tragičnoj smrti ipak morao znati, a priznanje bi moglo predstavljati početak katarze odnosa ovih dvaju naroda; dr. Šreter bi tako stvarno mogao postati simbolom pomirenja Hrvata i Srba. Ne znam kako će se to dalje razvijati, ali vjerujem da njegova žrtva nije bila uzaludna i da će sasvim sigurno biti proglašen blaženikom i svetim. Kad se to dogodi, ali već i prije, kad dr. Šreter dobije status sluge Božjega, ova će činjenica baciti jedno potpuno novo svjetlo na čitav Domovinski rat.

Razgovarao Goran Andrijanić | Bitno.net