Ljubav je Božja sišla na zemlju! Nečujno, tiho, nevidljivo. Bez reklame, bez navještaja. Došla je diskretno, nenamješteno. Rođena je u štalici. Od siromašne Majke. Predana siromašnom Hranitelju. Grijana parom osla i voleka. Zapažena samo od siromašnih pastira. A Ljubav! Beskrajna, vječna ljubav! Sin Božji prvorođeni! Vječna Riječ! Očeva mudrost! Ništa se naoko nije promijenilo njezinim dolaskom, a sve se zapravo promijenilo! Ne u Božjoj biti, koja je jednaka za sve vjekove, već na zemlji, u čovjeku, u čovječanstvu! Te smo noći postali djecom ljubavi. Subraćom i susestrama Isusovim, pa prema tome i djecom Oca nebeskoga. Te smo noći posinjeni, pobožanstvenjeni. Pa tko od nas da u ovoj noći ne zapjeva, čiju dušu da ne prelije val velikoga veselja, tko da u toj noći ne bude ganut, nježan, tih, diskretan, pun velike ljubavi, koja se zove Bog.

Jest, sve je iz ljubavi i sve je radi ljubavi! I da smo se ove noći sastali, i da u spomen te noći okitismo zeleno drvce, i da smo postavili kraj bora spomen njegovih jaslica, i da se darujemo makar sitnicama, i da ćemo doskora poći u njegovu crkvicu gdje će se on opet roditi pod euharistijskim velom da bude s nama, da bude naš, sve je to iz ljubavi i radi ljubavi. I kad budemo za kratko vrijeme koracali pod zvjezdanim nebom k njemu u njegov dom, pa i svih božićnih dana, kao i cijeloga života, ne zaboravimo da je Bog ljubav, da smo mi za ljubav rođeni i da se u ovoj božićnoj noći Ljubav rodila nama i mi njoj. I ako to shvaćamo, onda smo shvatili sve. I Krist nije badava kao malo Čedo došao među nas!