MOLBA UPUĆENA DARKU RUNDEKU

‘Nakon što spasite hrastove na Tuškancu, možete li se spustiti do Vinogradske i spasiti neko nerođeno dijete?’

Pišem ovo bez ikakve ironije, u potpunom uvjerenju da onaj tko želi iskazati brigu za planet na kojem živimo, nas ljude i životinjske vrste koje ga nastanjuju, mora prije svega brinuti o onom mentalitetu koji dopušta da društvo eliminira najslabije među nama

Foto: Screenshot.

Hrvatski glazbenik Darko Rundek objavio je neki dan na svojoj službenoj Facebook stranici zanimljiv video.

U njemu ova doista iznimna stvaralačka osobnost hrvatske glazbene scene upozorava ne sječu hrastova na Tuškancu, četvrti na zagrebačkom Gornjem gradu koju vole opisivati kao “elitnu”.

Rundek se u videu pojavljuje u nekoj od šumica na brežuljcima Tuškanca, upozorava kako “momci”, vjerojatno je riječ o zaposlenicima Hrvatskih šuma, sijeku tu hrastove bez vidljiva razloga, te priča kako su Sarajlije tijekom opsade toga grada u nedavnom ratu odbile sjeći drva iz gradskih parkova iako im je bilo hladno.

Tekst nastavlja ispod oglasa

“A nama čak nije niti hladno, a veliki stari hrastovi padaju”, kaže Rundek, a potom pomiče kameru oko sebe kako bi pokazao dio šume koji je posječen, a neka od drveća obrađena i poslagana na gomilu.

“Možda to ne bi trebalo tu sjeći…Doviđenja”, završio je Rundek svoj video.

Njegov video, ako smo dobro shvatili, bio je tek jedna od brojnih pritužbi zbog sječe hrastova na Tuškancu, nakon čega su se oglasile Hrvatske šume i ustvrdile kako je riječ o redovitoj sječi kojom se održavaju šume i rješavaju trula i time opasna po okoliš stabla. Poslije priopćenja Hrvatskih šuma čuli su se glasovi, a to je napisao i Rundek u komentaru svoga videa, kako stabla nisu bila trula nego potpuno zdravi hrastovi. Spor nije završen. Ali, to nije tema ovog teksta.

Čini se, dakle, kako je Rundekov angažman urodio plodom. Na Tuškancu drva više neće sjeći, a ako i budu, onda će to biti uz strože obdržavanje pravila što, čini se ipak, dosad nije bio slučaj. Nekadašnji frontmen Haustora iskoristio je svoj utjecaj koji može imati kao javna i iznimno popularna osoba i stao je, kao što vidimo učinkovito, iza nečega što smatra važnim za zajednicu u kojoj živi – zaštitu okoliša. I inače u svojim zadnjim javnim istupima Rundek redovito upozorava na opasnost od klimatskih promjena i uništavanja okoliša, poziva na veću svjesnost u sprječavanju negativnih posljedica istih (pa tako svoju publiku poziva da na njegovim koncertima ne koriste jednokratne plastične čaše)….

Sve je to, po mom mišljenju, svakako pohvalno. Popularni glazbenici imaju prostor za društveni angažman, jer oči mnogih, posebice mladih, često su uprte u njih i jako je dobro kada se taj, u biti nepodnošljivo površan i idolopoklonički, mehanizam ipak upotrijebi za nešto svrhovito, a ne za “isfuravanje” vlastitih frustracija.

Jer, kao što je upravo Rundek lijepo svojedobno rekao u jednom televizijskom nastupu, “biti slobodan znači se staviti u službu nečeg većeg”.

“Sloboda ne znači mogućnost provođenja svoje volje”, rekao je i to i tako se stavio na stranu suprotnu od one na kojoj stoji dobar dio suvremene popularne kulture i pripadajućeg establishmenta koji u “provođenju volje”, “samoostvarenju” i egoističnom poimanju “oslobođenja pojedinca” vidi svoju kulturološku misiju.

I zbog svega navedenog i zbog očite “dobre volje” koje posjeduje, bit ću slobodan zamoliti Darka Rundeka jednu stvar.

Zamolio bih ga neka se, baš kao što se zauzeo za stare hrastove Tuškanca, zauzme i za nerođene živote naših bližnjih.

Dovoljno je samo da se spusti s Tuškanca, tamo preko Nazorove prema Britancu, a zatim krene prema zapadu i dođe do Vinogradske (može i preko brega, ako zna neki prečac). Tamo, u Vinogradskoj ulici, može stati ispred bolnice Sestara milosrdnica i snimiti sebe kako govori o 500 (najmanje toliko, a vjerojatno nažalost puno više) nerođene djece koje svake godine biva abortirano u toj bolnici i pozove sve svoje fanove i cijelo društvo na podizanje svijesti o borbi protiv ubijanja nerođenih. Njegov istup, siguran sam, daleko će odjeknuti i zasigurno spasiti neki život.

Pišem ovo bez ikakve ironije, u potpunom uvjerenju da onaj tko želi iskazati brigu za planet na kojem živimo, nas ljude i životinjske vrste koje ga nastanjuju, mora prije svega brinuti o onom mentalitetu koji dopušta da društvo eliminira najslabije među nama, jer bez nadvladavanja toga mentaliteta ne možemo ništa učiniti. Ima i puno pametnijih od mene koji misle isto.

“Budući da je sve međusobno povezano, zaštita prirode također je nespojiva s opravdavanjem pobačaja”, piše papa Franjo u svojoj “ekološkoj” enciklici Laudato si i nastavlja:

“Kako možemo istinski učiti o važnosti brige za druga ranjiva bića, ma koliko bila neugodna i smetala, ako ne uspijemo zaštititi ljudski zametak. čak i tada kada će njegov dolazak dovesti osobu u nezgodan položaj i stvoriti određene teškoće?”

I potom papa Franjo dodaje citat svoga prethodnika Benedikta XVI.:

Tekst nastavlja ispod oglasa

“Ako se izgubi osobna i društvena osjetljivost za prihvaćanje novog života, sahnu i drugi oblici prihvaćanja korisni za društveni život.”

Ne možemo, dakle, očekivati da će pojedinac ili društvo u cjelini sazreti u svom odnosu prema okolišu i planetu koji nastanjuje sve dok prihvaćamo kao nešto normalno da vlastitu djecu u njihovoj najranjivijoj fazi mičemo sa svojih životnih puteva poput neke prepreke koja nam smeta. O tome je riječ u cjelovitoj ekologiji koju zastupa Laudato si i koja nastoji istaknuti međusobnu povezanost odnosa prema sebi i bližnjemu te zaštite okoliša, kao i potrebu stavljanja svih tih čimbenika u odgovarajuću harmoniju.

Postoji, naravno, i ona druga “ekologija” koja čovjeka vidi kao “kugu planeta” (David Attenborough) i koja “rješenje” vidi u smanjenju i ograničavanju te kuge, dakle, depopulacijskoj politici kojoj je jedan od stupova upravo – abortus.

Mislimo da Darko Rundek, ipak, ne pripada toj skupini, on koji je u jednom razgovoru izjavio kako je potrebno da ljudi ponovno otkriju “svetost života”.

Zbog toga pozivanja na svetost, neotuđivu svetost života svakog Božjeg stvorenja, ponavljamo našu molbu ovom doista velikom umjetniku da se zauzme za nerođene. Onda će i prizor njegova stajanja na Tuškancu ispred posječenog drveća zadobiti potpuni smisao.

Jer bez te punine svjesnosti o “svetosti života” taj bi prizor mogao ostati samo mala crtica u apsurdu koji nas prijeti progutati i u kojem posječeni hrast u elitnoj zagrebačkoj četvrti ima veću vrijednost od nerođenog ljudskog bića.

Goran Andrijanić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 7. prosinca 2018.

Možda vam se svidi