Naš urednički komentar iz pera teološkog urednika Petra Nodila u kojem je ovaj progovorio o pojedinim akcijama iza kojih stoji udruga Vigilare i uputio im kritiku, izazvao je jake reakcije.

Bilo je to očekivano, jer se možda i prvi put transparentnije u javnosti pokazalo kako i u onom segmentu civilnog društva koje usmjeravaju katolici i preko kojeg artikuliraju svoje interese, postoje stanovite razlike po pitanju strategija, možda čak donekle i shvaćanja najvažnijih ciljeva djelovanja o kojemu je riječ.

Rasprava o tome, smatramo u uredništvu Bitno.neta, može biti samo korisna jer će voditi prema profiliranju i jačanju glasa katoličkih vjernika u hrvatskom društvu na koji kao građani imamo pravo. Zbog te korisnosti objavili smo taj komentar čija će se važnost i relevantnost, uvjereni smo, pokazati u razdoblju koje dolazi.

Tema ovoga teksta, međutim, nije spomenuta rasprava, koju ćemo sigurno i dalje poticati, nego pogrešne interpretacije našega komentara i pokušaji stanovitog manipuliranja njegovim porukama.

Većina hrvatskih medija zabilježila je naš članak i prenijela njegove teze. Ipak, najveću mu je pažnju posvetio zagrebački Večernji list koji je u svom jučerašnjem izdanju objavio veliku priču o katoličkom aktivizmu kojoj je povod bio naš tekst.

Naslov članka „Vjera se radikalizira – Vigilare je preagresivan za Crkvu“ kao i njegova ilustracija kao da idu u tom već spomenutom smjeru iskrivljavanja poruka našeg komentara. Večernjakov je tekst, naime, ilustriran fotografijom molitelja iz „40 dana za život“, akcije koja se u našem komentaru uopće i ne spominje. Ta činjenica nije urednicima smetala da preko fotografije molitelja „zalijepe“ takav naslov i citat iz Nodilova teksta.

Neugodan dojam nakon pogleda na takvu montažu (montažu u doslovnom i prenesenom značenju), ipak se nešto popravi nakon čitanja korektno napisanog članka koji ima više sugovornika, među njima i biskupa dubrovačkog Matu Uzinića. Međutim, između redova te korektnosti probija se jedna dosta opasna teza koja svoje potkrjepljenje želi potpuno neopravdano pronaći i u našem komentaru.

Ta teza, koju ne zastupa samo Večernji list u ovom članku, nego i drugi mediji koji su popratili naš tekst, glasila bi otprilike ovako: Vigilare i ostale udruge katoličkog usmjerenja koje se zalažu za promicanje kršćanskih vrijednosti u društvenom životu (ostale udruge se ne spominju u tekstu, ali jasno je na koga se misli) jesu „radikalni“ i „ekstremni“ katolici, a „umjereni“ su pak oni koji te vrijednosti nisu spremni zastupati u javnosti. Večernji list, tako, primjerice piše kako „Crkva (misli se na kler, op. a.) ne zagovara agresivnu borbu za ‘život od začeća do prirodne smrti’ i potpunu zakonsku zabranu pobačaja“.

To stvaranje umjetnih i nepostojećih podjela u tijelu Crkve (nepostojećih, jer nećete naći katolika koji slijedi katolički nauk a da neće reći da je abortus apsolutno, intrinzično zlo) ne događa se prvi put u napisima hrvatskih medija. Medijski mainstream u Hrvatskoj, naime, nikako da se navikne na činjenicu da su katolici tu. I da su potpuno spremni zauzeti prostor u javnom diskursu koji im pripada i koji im je toliko dugo bio uskraćivan. Stoga je za taj mainstream svaki društveni angažman koji ima katolički predznak – „ekstremistički“. Osim ako nije riječ o nekoj karitativnoj akciji.

Tako smo došli do semantičkih konstrukcija u kojima se molitelji ispred bolnica, kritičari rodne ideologije ili zagovornici obiteljskih vrijednosti proglašavaju – „radikalnim katolicima“, a svako zagovaranje katoličkog nauka automatski se proglašava ekstremizmom. Idući put kada na naslovnicama tih medija, dakle, vidite termin „radikalni katolik“, zapamtite, u ovoj novoj terminologiji to vam je onaj vjernik koji slijedi nauk Katoličke Crkve. „Umjereni“ pak katolici su, prema toj terminologiji, oni koje taj nauk ne zanima, ali se i dalje smatraju katoličkim vjernicima, ma što to u praksi značilo.

Vidimo kako političke kategorije „radikalnog“ i „umjerenog“ neki uporno nameću kao pojašnjenje duhovne stvarnosti Crkve. Međutim, ta stvarnost onu političku nadilazi i u njoj vrijede duhovne kategorizacije koje naše akcije mjere samo po jednom kriteriju – vjernosti evanđelju.

I upravo zato ovdje jasno poručujemo – u tom smislu nema nikakve razlike između nas na Bitno.netu, odgovornih u udruzi Vigilare i ostalim katoličkim udrugama i naših biskupa, počevši od Uzinića pa do svih ostalih. Svi mi slijedimo Katekizam Katoličke Crkve i njime se nadahnjujemo u svom društvenom angažmanu. To, međutim, ne znači kako među nama ne smiju postojati razilaženja u pristupima i shvaćanjima toga angažmana. Ta smo razilaženja svojim komentarima istaknuli i o njima vrijedi i dalje raspravljati.

Međutim, čini se kako je upravo protiv, kako nova semantika piše, „radikalnih“, što će reći pravovjernih katolika usmjerena i peticija „Ne u moje ime“, o kojoj su danas opširno izvijestili mediji. Inicijatori akcije, očito hvatajući lažan kairos pogrešnih i zlonamjernih interpretacija našega članka, požurili su složiti tekst kojem bi „umjereni“ katolici („normalni“ kako ih opisuje Index.hr), iskazali svoje „neslaganje“ s onim snagama u Crkvi koje zastupaju za njih neprihvatljiva stajališta.

O kakvim je to stajalištima riječ postaje jasno nakon iščitavanja dijela teksta u kojima se napadaju udruge Vigilare i U ime obitelji. Udruge su napadnute jer se „zalažu za promjene zakona kakve bi ugrozile najranjivije skupine društva, posebice žene“ (misli se očito na promjene zakona o abortusu). Istodobno, organizatori peticije ističu potrebu za „zdravstvenim, spolnim i vjerskim odgojem koji uključuje znanstvene činjenice, učenje o jedinstvu u različitosti i važnosti njegovanja različitosti“ (zagovara se, dakle, rodna ideologija i permisivni spolni odgoj). Jasno je, organizatori peticije bune se, prije svega, protiv katoličkog socijalnog i moralnog nauka i onih koji ih zastupaju, ne protiv njegovih „pogrešnih interpretacija“, a to postaje još jasnije kada se pogleda popis prvih potpisnika među kojima su, po svemu sudeći, i inicijatori potpisivanja.

Među njima je, tako, liberalna teologinja Jadranka Brnčić o kojoj smo već pisali i koja po pitanju abortusa i spolnog morala zastupa stajališta koja su u očitom raskoraku s katoličkim naukom. Sljedeće dvije potpisnice cijeloj inicijativi daju pomalo odbojan politikantski prizvuk – riječ je o Agati Cvitić i Biljani Gaći, aktivnim političarkama Socijaldemokratske partije. Kakvo bi zapravo to njihovo „socijaldemokratsko katoličanstvo“ koje ova peticija neizravno zagovora, trebalo izgledati možda će postati jasnije ako se sjetimo nedavne inicijative u toj stranci. SDP-ovac Mirko Lukić je tako pokrenuo udrugu Kršćanski socijaldemokrati te je progovorio negativno o abortusu i zvijezdi petokraki kao simbolu totalitarnih zločina. Ono što je uslijedilo bila je oštra kritika na njegov račun iz vodećih krugova stranke. Znači li to da je danas u Hrvatskoj nemoguće biti lijevo politički orijentiran i predani katolik – prepustit ćemo razmišljanju članovima te stranke i onima koji glasaju za nju.

Vratimo se na peticiju čiji se organizatori u svom „pravedničkom gnjevu“ pozivaju i na papu Franju, ali propuštaju podsjetiti na njegove izjave da je abortus „najgori zločin“, a rodna ideologija „nova ideološka kolonizacija“. Jer im se ne uklapaju u njihovu ideološku agendu. Imati takvu agendu, naravno, u demokratskom društvu sasvim je legitimna stvar.

Ono što pak nije legitimno ni u demokratskom, a ni u vjerničkom smislu, jest svoje sasvim prozaične teološko-političke ciljeve maskirati u „borbu za autentične poruke evanđelja“.

Jer autentično evanđelje i njegove poruke nikada se ne mogu braniti manipulacijama.

To bi trebali znati organizatori spomenute peticije. Ali i svi oni koji su ovih dana pokušali izmanipulirati poruke našeg komentara.

Goran Andrijanić | Bitno.net