Ovih se dana mogu čuti različita promišljanja s obzirom na trenutnu situaciju u svijetu u svezi s koronavirusom. Uz već poznate teorije urote koje se u ovakvim i sličnim situacijama skuju (npr. zašto baš Wuhan u Kini ili Lombardija u Italiji, koje su najrazvijenije regije; odnosno dok se mi „zabavljamo“ s virusom, tamo se negdje u Europi iskrcavaju američke vojne trupe kako bi orobile Europu, itd.), nisu ovih dana rijetki ni glasovi pojedinaca unutar crkvenih krugova, koji negoduju i otvoreno se protive i pitaju imaju li smisla upute biskupa vjernicima, ukidanje euharistijskih slavlja, zatvaranje crkava i gdje nam je uopće vjera. Veliča se i hvali one koji su se kritički očitovali protiv odredaba ili su jasno ustali protiv zaštite od infekcije, a kod drugih je zavladala ravnodušnost i ignoriranje uvedenih mjera.

S druge strane, dobro je da ne nedostaju u ovim danima neizvjesnosti niti šale. Ako vrijedi stara latinska „Inter arma silent Musae“, očito je da se histerija pobjeđuje humorom. Jedna od takvih šala je i: što je zajedničko pivu, epidemiji i svetici? Ime Korona. Poznato je, naime, meksičko pivo Corona, ovih dana i najmanji među nama znaju o korona virusu, a u različitim leksikonima svetaca može se pronaći sv. Korona (u prijevodu: Krunoslava ili Kruna) koja je bila mučenica, iako postoji nekoliko tradicija o mjestu njezina mučeništva (Sirija ili Antiohija, Marseille ili Aleksandrija).

Svi pratimo ovih dana nadljudske napore koje liječnici i medicinsko osoblje ulažu u spašavanju života drugih. Iz talijanskih bolnica dopiru fotografije umornih liječnika i medicinskog osoblja, koji zadnjim atomima snage pokazuju svoju brigu za oboljele. Svjetski stručnjaci se na svim razinama trude smanjiti mogućnosti infekcija, kako se ne bi opteretio zdravstveni sustav i doživio kolaps.

Neodgovornim pristupom u ovoj situaciji samo potvrđujemo tezu da „svaki onaj tko blagoslovljenom vodom i čudesima želi oprati znanstveno utemeljene preporuke za djelovanje, radi protiv zajedničkog dobra.“ (F. Neumann)

Svaki kršćanin je pozvan na odgovorno djelovanje. Ljudi, stvoreni na Božju sliku, mogu ne samo izazvati bolest, već i sudjelovati u uklanjanju njezinih posljedica. Božja neprestana briga o ljudima uvjerava ih da nije sve izgubljeno jer ih poziva da sudjeluju ne samo u primanju Njegovog dara života, već i u njegovoj obnovi.

Zreli kršćanin ne upada u zamku determinističkog fatalizma; on također ne smije podleći histeriji, nego prednjačiti u altruizmu. Nije molitva nevažna i nepotrebna. Molitvu za druge trebaju svakako pratiti i djela za druge. Tome nas i Isus Krist uči, o čijem križu, a našem znaku spasenja, razmišljamo u ovo korizmeno vrijeme.

Stoga, svima onima koji postavljaju pitanja opravdanosti poduzetih mjera ili suprotstavljaju vjeru, znanost i djelovanje, na razmišljanje darujem riječi pokojnog profesora koji napisa:

„Jedan je za nas postao čovjekom, da bismo mi jedni druge ljudski susretali; jedan je postao našim bratom, da bismo se mi jedni s drugima bratski ophodili; jedan je za nas podnio smrt na križu da bismo mi pomogli jedni drugima nositi teret života; jedan je za nas uskrsnuo da bismo mi jedni za druge život značili.“ (V. Zsifkovits)

✠ Petar Palić, hvarski biskup | Bitno.net