Sredinom i krajem prošlog desetljeća u katoličkoj su se sferi na društvenim mrežama i u medijima nerijetko vodile žustre rasprave o liturgiji, najčešće potaknute mlađom generacijom kritičara liturgijskih reformi nakon Drugog vatikanskog koncila.

Na čak i kad su te rasprave bile na vrhuncu, vrlo se rijetko moglo dogoditi da se pitanja poput podjeljivanja pričesti na ruku, orijentacije svećenika i primjerene crkvene glazbe preliju u svjetovni prostor, a kamoli u svjetovne medije.

No upravo je jedna takva rasprava, vezana za običaj koji je do Drugog vatikanskog koncila držala čitava Crkva, dospjela u Wall Street Journala, jednu od najprestižnijih američkih tiskovina.

Krajem listopada, biskup Springfielda u Illinoisu mons. Thomas Paprocki napisao je kolumnu u obranu molitve sv. Mihaelu Arkanđelu koja se nekada molila na kraju svetih misa. Povod je bila tjedan dana starija kolumna Geralda J. Bednara, umirovljenog svećenika biskupije Cleveland, koji je kritizirao njeno ponovno uvođenje u liturgiju na nekim mjestima.

O. Bednar u svom je tekstu ustvrdio kako je Vatikan “potisnuo ovu praksu 1964. jer je molitva ometala cjelovitost mise”.

Moliti se sv. Mihaelu znači, piše svećenik, “zaključiti liturgiju s privatnom pobožnošću, prošnjom svecu, kada su sve prošnje već mnogo ranije u liturgiji zaključene i upućene Bogu Ocu”.

“Svršetak svete mise sudionike šalje u pozitvinu misiju, tražeći od njih da evangelizacijom šire Božje kraljevstvo.”

“Sveti Mihael je poznat kao predvodnik anđela čuvara i svakako bismo trebali tražiti od njega pomoć. No vjernici trebaju prihvatiti Gospodnju prisutnost u euharistiji kao primarnu zaštitu od zla i đavoljih zamki te odgovoriti na njegov poziv da osnaže Božje kraljevstvo gdje sotona nema utjecaja”, zaključio je svećenik, prenosi Catholic News Agency.

Biskup Paprocki u svom je odgovoru svećenikovo stajalište nazvao “jednostavno pogrešnim”.

“Liturgija završava kad slavitelj kaže: ‘Idite u miru’, a narod odgovara: ‘Bogu hvala.’ Molitva se, stoga, izgovara nakon svete mise, što su svećenik i vjernici slobodni učiniti. Ne radi se o privatnoj pobožnosti kada se moli javno.”

Prelat je dodao kako je “o. Bednar u pravu kada kaže da sotona nema utjecaja u Božjem kraljevstvu”, ali da “tamo još nismo stigli”.

“Ne šteti kad činimo to zajedno i molimo se da će nam pomoći zazvati zagovor sv. Mihaela da nas brani u duhovnim borbama”, zaključio je mons. Paprocki.

Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju…

Ovu poznatu molitvu napisao je 1886. napisao i u bogoslužje uveo papa Lav XIII., pridodavši je ostalim molitvama koje su se sve do liturgijskih reformi 60-ih godina prošlog stoljeća, redovito recitirale nakon služenja tihe mise.

Prema legendi, Sveti je Otac zaziv sastavio nakon zastrašujućeg viđenja koje je imao prilikom sudjelovanja na svetoj misi.

Tijekom desetljeća pojavile su se brojne verzije te priče, a mi vam donosimo dvije najpopularnije.

Prema prvoj verziji, Papa je tijekom mise vidio sliku demona kako se okupljaju oko Rima:

Jednoga dana u mjesecu prosincu 1884., ili u siječnju 1885., u Vatikanu, u privatnoj kapelici pape Leona XIII. dogodilo se nešto izvanredno. Nakon što je papa Lav XIII. završio svoju misu, ostao je u kapelici, da prisustvuje još jednoj misi, što je uvijek običavao. Na kraju, opazili su kako je najednom podigao glavu i nepomično gledao prema oltaru, iznad tabernakula.

Lice Leona XIII. problijedilo je od nekakvog straha. Papa je ustao i još pod šokom od intenzivne uzbuđenosti, požurio prema svojoj radnoj sobi. Jedan od njegovih suradnika se uznemirio i upitao ga: “Sveti Oče, izgledate mi vrlo umorno? Treba li vam nešto?” Lav XIII. mu je odgovorio: “Ne trebam ništa…”

I Papa je ušao u svoju radnu sobu, zatvorio se te nakon pola sata pozvao tajnika Kongregacije za bogoštovlje, pružio mu list papira te mu rekao da odmah napisani tekst otisne i pošalje svim biskupima širom svijeta. Što bijaše napisano na tom listu papiru koji je Papa dao da se smjesta tiska i pošalje svim biskupima svijeta? To bijaše molitva svetom Mihaelu Arhanđelu, koju je Papa osobno sastavio i zahtijevao da je svi svećenici sa svojim vjernicima mole nakon svake mise na podnožju oltara nakon molitve “Zdravo Kraljice”, koju je propisao već papa Pio IX.

Druga pak verzija kaže kako je Sveti Otac zapravo vidio razgovor između Isusa i Sotone, tijekom kojeg je, slično kao i u biblijskoj Knjizi o Jobu, Đavao tražio od Boga vlast da nas kuša:

Sotona kaže Isusu: „Mogu uništiti Crkvu.“
Isus odgovara: „Zbilja? Hajde onda!“
Sotona: „Da bih to mogao, treba mi više vremena i moći.“
Isus: „Koliko vremena? Koliko moći?“
Sotona: „75 – 100 godina i veću vlast nad onima koji će mi se predati u službu.“
Isus: „Vrijeme imaš, a dobit ćeš i potrebnu vlast. Čini s njom što hoćeš.“

Autentičnost ovih iskaza nikada nije do kraja potvrđena, a nastali su desetljećima nakon same molitve, zbog čega neki sumnjaju u njihovu istinitost. Detaljnije o ovoj temi možete pročitati OVDJE.

Ipak, činjenica je kako se radi o snažnoj molitvi koju brojni egzorcisti redovito upotrebljavaju u obredima oslobođenja od opsjednutosti, kao i mnogi vjernici-laici u svom dnevnom “duhovnom boju”.

Izmolimo ju zajedno:

Latinski:

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.

Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae Caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute, in infernum detrude.

Amen.

Hrvatski:

Sveti Mihaele arkanđele,
brani nas u boju;
protiv pakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.

Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali.

Amen.