Vjerojatno najomiljeniji američki biskup i jedan od pionira YouTube evangelizacije, biskup Robert Barron, nedavno je na redovnom sastanku Američke biskupske konferencije u Baltimoreu, održao prezentaciju na goruću temu s kojom se Crkva danas suočava: odlazak mladih.

Kako je sam biskup napisao u tekstu za National Catholic Register, statistike pokazuju da 50 posto milenijalaca (mladih rođenih između 1980. i 2000.) koji su kršteni u Katoličkoj Crkvi smatraju da nemaju nikakav vjerski identitet, dok je druga poražavajuća činjenica da na svaku osobu koja se pridruži Crkvi, Crkvu napusti njih šest.

Razlozi za ovo odmicanje mladih od vjere su brojni, no nekoliko glavnih koji se pojavljuju u brojnim istraživanjima su: prestanak vjere u crkveni nauk (uglavnom zbog navodnog neslaganja sa znanošću), sekularizam i moralni relativizam koji dominiraju kulturom, poteškoće koje mladi imaju s prihvaćanjem crkvenog nauka o spolnosti te navodna povezanost između vjere i nasilja.

Nakon iznošenja ovih analiza, biskup Barron je ponudio i tri znaka nade. Prvi je taj što je među ‘neopredijeljenima’ vrlo malo žestokih ateista ili odlučnih neprijatelja vjere. Većina ih se „polagano odvojila od Crkve, a ne pobjegla od nje“, kaže biskup.

Drugi znak nade je ogromna prisutnost mladih na društvenim platformama koje se bave vjerskom tematikom. Biskup Los Angelesa je istaknuo kako je na platformi Reddit ponudio da mu svi zainteresirani mogu postaviti bilo koje pitanje, te da je nakon toga dobio gotovo 12 tisuća komentara i pitanja, čime je rasprava koju je Barron pokrenuo imala treći najveći angažman od svih rasprava pokrenutih na toj platformi.

Treći Barronov znak nade jest ono što je nazvao „fenomenom Jordana Petersona“. Biskup Los Angelesa je istaknuo kako “profesor psihologije koji govori o ozbiljnim temama na trezven način privlači desetke tisuća ljudi u dvoranama i milijune na društvenim mrežama”. Da stvar bude zanimljivija, čini to govoreći o biblijskim temama i ponajviše privlači mlade muškarce.

Iako su biskupi s odobravanjem pozdravili njegovo predavanje, Barron je istaknuo da je naknadno bio izložen napadima „ekstremne ljevice“ i „ekstremne desnice“.

Što se tiče prvonavedenih, oni su ga optužili da je „Petersonov učenik, apologet njegova programa, pokorni sluga“, koji svoju apologetiku temelji na Jordanu Petersonu. Napadači na biskupa Barrona su, čini se, svjesno ili nesvjesno, izgubili iz vida kako je Barron već ranije jasno dao do znanja da Petersonov uvid u Sveto pismo ima svojih nepravilnosti budući da ga čita kroz „psihodinamičke leće“ jednog od najpoznatijih psihologa Carla Gustava Junga, te da se, stoga, nipošto ne može reći da je on njegov „slijepi obožavatelj“.

Čini se, dakle, da bi pravi izvori napada na Barrona zbog spominjanja Petersona mogli ležati negdje drugdje, a gdje točno, vjerojatno bismo mogli ‘napipati’, slušajući nedavno objavljeni razgovor ove dvojice. U tome razgovoru, govoreći o krizi vjerničkog napuštanja Katoličke Crkve (dakle upravo o temi koja je bila u središtu Barronova govora), obojica govornika daju zanimljive uvide.

Govoreći iz svog iskustva, Barron je istaknuo da se njegova generacija „nakon odrastanja našla pogođena životom“.

„Mnogi moji školski prijatelji vrlo brzo su napustili vjeru jer smo imali vrlo umjetan, djetinjast, jednostran pristup. Ali život nas sve neizbježno pogađa i vjera nije imala ništa za ponuditi im“, istaknuo je biskup, s čime se i Peterson složio:

„To je ono što i ja mislim. Smatram da ne tražite dovoljno od svojih ljudi. Ne dajete im pakao… Ljubav je zastrašujuća stvar. Zahtjevna je. Ako volite svoju djecu. Ne dopuštate im da se izvuku s propustima. Prozivate ih zbog njihovih prijestupa“, rekao je kanadski psiholog te dodao:

„Ako uistinu volite nekoga, ne tolerirate kada su manje od onoga što mogu biti. To vas boli. Dakle, kada netko dođe u crkvu, i u njoj se govori samo o oprostu, to je znak da manjka brige za drugoga.“

Peterson je i u ovom razgovoru, kao i na mnogo ranijih mjesta, svoj uspjeh objasnio činjenicom što mladima govori o odgovornosti, dakle o onome od čega brojni crkveni predstavnici već godinama pokušavaju pobjeći kao od kuge uvjereni da to nije „pristup koji je sukladan današnjem vremenu“, iako bi to trebala biti jedna od primarnih dužnosti svakoga tko skrbi za duše.

Peterson je dobrim dijelom ispunio vakuum koji je nastao tako što se oni koji su trebali govoriti o odgovornosti nisu usudili to činiti, vjerojatno kako bi pred vlastitom savješću umanjili propuste koji sada izbijaju u vidu seksualnih i drugih skandala.

Danas kada se pokazalo kako su mladi itekako spremni slušati i o odgovornosti, i o velikim temama kršćanske vjere, logično je da Peterson stoji kao simbol propasti pristupa da od mladih ljudi ne treba ništa tražiti, niti ih treba ‘zamarati’ s temama poput ‘pakla’ od kojih Peterson ne bježi.

Kritike koje je na svoju prezentaciju biskup Barron doživio s „desne“ strane bile su usmjerene na činjenicu da nije dovoljno naglasio problem zlostavljanja maloljetnika unutar Crkve. Čini se da ni ovi kritičari nisu uložili previše truda prije nego su kritizirali, jer je Barron, kako i sam podsjeća, bio jedan od najglasnijih u osuđivanju seksualnih skandala koji su potresli Crkvu. Ipak, istaknuo je kako podaci dobiveni na temelju ispitivanja među vjernicima ne ukazuju da su ti skandali bili presudan faktor u napuštanju Crkve, posebno ako se uzme u obzir da je taj trend počeo mnogo prije nego što su najveći skandali izbili.

Prema svemu sudeći i ovi napadi su imali pozadinu drugačiju od jednostavno brige za duše. Ako se pogleda na pojedine „desne“ portale koji se bave crkvenim pitanjima, lako se uočava da mnogi od njih koriste seksualne skandale za promicanje određene „antipapinske agende“, a u tome su toliko pretjerali da se i kardinal Burke, koji slovi za jednog od najkonzervativnijih, morao javno ograditi od pojedinih napisa koji su povezivali njegovo ime s promicanjem ekranizacije filma koji govori o skandalima u Vatikanu.

I dok se „desnica“ i „ljevica“ bore tko će snažniju nametnuti svoju agendu iskrivljavanjem stvarnosti, biskup Barron sa žalošću na kraju svojeg osvrta zaključuje kako Crkva nastavlja gubiti mlade. Ipak, da sve nije izgubljeno govore i tri njegova znaka nade među koje bismo mogli dodati i njegov apostolat, koji pokazuje da još uvijek postoje kvalitetni načini da se mlade približi Crkvi, ako smo dovoljno pametni i predani da ih iskoristimo.

Ivo Džeba | Bitno.net