NAKON 10 GODINA

Autorica prekrasnog školskog uratka o djeci s Downom: ‘Neobični brat’ o kojem pišemo Stjepan Lice i ja je moj brat Josip

„Svoj tekst sam slučajno pronašla na društvenoj mreži Facebook. Prije svega me iznenadila objava tog teksta, budući da je tekst napisan prije deset godina. Nakon što sam pročitala svoj tekst, koji u meni uvijek iznova budi posebne emocije, odlučila sam se javiti Vašem portalu i zahvaliti jer pišete o onim ‘neobičnima’ u našem društvu i time pružate podršku obiteljima, koje se nalaze u sličnoj situaciji kao i ja”

Martina Blažinec i Stjepan Lice snimljeni prije deset godina kada je Martina osvojila nagradu za sastavak o “neobičnom bratu”

„Prvi dio teksta pod naslovom ‘Moj neobični brat’ je preuzet iz zadaćnice koju sam napisala prije desetak godina. Nadam se da ćete prenijeti zahvale poštovanom gospodinu Lici“, pisalo je u poruci nedugo nakon što smo na našem portalu objavili promišljanje gospodina Lice o djeci s Downovim sindromom pod naslovom “Moj neobični brat”. Ovu poruku smo primili od 23-godišnje Martine Blažinec iz Zagreba, koja se trenutno nalazi u njemačkom gradu Kielu na studiju političkih znanosti i sociologije.

„Svoj tekst sam slučajno pronašla na društvenoj mreži Facebook. Prije svega me iznenadila objava tog teksta, budući da je tekst napisan prije deset godina. Nakon što sam pročitala svoj tekst, koji u meni uvijek iznova budi posebne emocije, odlučila sam se javiti Vašem portalu i zahvaliti jer pišete o onim ‘neobičnima’ u našem društvu i time pružate podršku obiteljima, koje se nalaze u sličnoj situaciji kao i ja“, objašnjava Martina. Prekrasan tekst o svojem neobičnom bratu napisala je u zadaćnici za šesti razred osnovne škole, a inspiraciju je pronašla u knjizi Mire Gavrana “Izgubljeni sin”.

Njezina tadašnja profesorica hrvatskog jezika prijavila je Martinin tekst na natječaj “Poljubi grumen zavičajne zemlje i prošapći: Hvala!” Kulturno-obrazovnog društva Side Košutić u Radoboju. Ovdje se u priču uključuje jedan od naših najpoznatijih katoličkih pisaca Stjepan Lice.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Ja sam bio u povjerenstvu koje je odlučivalo o nagradama. Ne bih se usudio reći da pamtim Martinu jer je tijekom mnogo godina kroz natječaj prošlo dosta djece. Međutim, sjećam se da me se u njezinu tekstu dojmilo ono djetinje dobro oko, ali i srce, koje razumije u čemu su životne vrijednosti i ne selektira ljude onako kako to odrasli ljudi češće običavaju činiti“, objašnjava gospodin Lice.

Nedugo nakon uručenja nagrade, odnosno 2008. godine, gospodin Lice je uredio sedam emisija „Riječ za tebe“ koje se emitiraju na Hrvatskom katoličkom radiju. U njima je govorio o junaštvu u svakodnevnom životu, onom junaštvu koje tako lako predvidimo. Stjepan Lice kaže da u svojim tekstovima često opisuje stvarne ljude. U jednoj od emisija je, tako, iskoristio Martininu zadaćnicu o njezinom mlađem  bratu. „Taj tekst je kasnije nastavio živjeti mimo mene. Znam da je jednom prilikom bio objavljen na stranici udruge roditelja djece s Downovim sindromom, a kasnije i na Bitno.net-u“, objašnjava Lice.

Martina je svoj tekst iz djetinjstva prvi put ugledala upravo na Bitno.net-u. „Mene je iznenadila činjenica da je moj rad ostao u jako lijepom sjećanju barem jednoj osobi, jer smatram da je svaka takva priča na svoj način posebna“, kaže. Martina je odlučila da će, osim uredništvu Bitno.net-a, poruku sličnog sadržaja poslati i katoličkom piscu. „Djevojka je vrlo ljubazno zahvalila na tekstu. Obradovalo ju je da je netko prepoznao vrijednost njezina teksta. Osobno sam vrjednijim prepoznao njezin pristup životu, a ne tekst, jer je tekst odraz pristupa životu. Također me se dojmilo da ona još uvijek pamti svoje djetinje srce koje očito nastavlja živjeti prema istim kriterijima. To je ono što je u ovoj priči najljepše“, završava Stjepan Lice.

Ovo je Martinin “neobični brat”

Josip danas ima 19 godina i pohađa odgojnu skupinu Osnovne škole “Grigor Vitez”. Bavi se košarkom i plesom. „Kao što sam u prvom tekstu napisala, ne znam što bih da nemam ovakvog brata. Josip svakodnevno unosi vedrinu u moj život. Svaki dan proveden s mojim neobičnim bratom je, kao što sam također prije napisala, prepun ljubavi, sreće i iznenađenja“, kaže Martina. Tekst koji je napisala prije deset godina nije bio samo sastavak o njezinom bratu, nego o svakom onom „neobičnom” u društvu, koji sve nas uče o životu i svojim postajanjem našim životima daju novi smisao.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net

 


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 16. siječnja 2019.

Ovaj članak objavljen je u sklopu projekta Vjersko informiranje koji je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda vam se svidi