U našoj zemlji živi i djeluje njih oko 3500 redovnica i redovnika – 34 ženske redovničke zajednice, 21 muška, 18 zajednica klauzurnih redovnica i dvije monaške. Oni su kontemplativna središta i proročki glas Crkve, piše HRT.

U emisiji Susret u dijalogu potpredsjednica Hrvatske redovničke konferencije provincijalna glavarica Provincije Božje providnosti Družbe Kćeri Božje ljubavi s. Gordana Igrec i doc. dr. sc. Anto Mikić s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, ujedno i glavni urednik vjerskog portala Bitno.net govorili su o poslanju redovnika i redovnica, njihovu doprinosu Crkvi i društvu. Posebno se u emisiji govorilo o ženskim redovničkim zajednicama i družbama te problemima s kojima se susreću časne sestre, a koje navodi jedna redovnica u pismu koje je objavio vjerski portal Bitno.net.

Nemjerljiv je doprinos redovništva i Crkvi i društvu na području duhovnog, odgojno-obrazovnog, u pomaganju siromasima, u zdravstvu i drugdje. Međutim s. Gordana Igrec kazala je da je taj doprinos i važniji u onome što redovnici i redovnice jesu; svojim posvećenjem, svjedočenjem i prisutnošću. Uloga redovništva uvelike nadilazi ono vidljivo u njihovu djelovanju, slaže se i dr. Anto Mikić te smatra da se u svakodnevnim odnosima i relacijama između redovnika, redovnica i vjernika događaju mnoge milosti i mnoge pozitivne stvari. Za pozitivnu sliku Crkve, ističe dr. Mikić, može se zahvaliti upravo djelovanju redovnika i redovnica, a ono ni u samoj Crkvi nije dovoljno vrednovano niti prepoznato sve do onog trenutka kad neka sredina ostane bez njihove prisutnosti.

Nedavno je portal Bitno.net objavio Pismo jedne redovnice u kojem se ukazuje na probleme u ženskim samostanima, te su u tom pismu iznesene i neke informacije koje slute na zlostavljanje. Pismo je izazvalo različite reakcije. Jedni osporavaju vjerodostojnost pisma, drugi kažu da je to jedan nedobronamjerni potez.

Biskup Zdenko Križić koji je predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života komentirao je pismo prošli tjedan na konferenciji za novinare na kojem je među ostalim rekao: „Pročitao sam tekst anonimne sestre i moram reći da nisam previše impresioniran. Nije mi jasna niti poruka. Ne da unutra su laži, mnoge stvari su objektivne, ali ne vidim smisao tome.“

Glavni urednik navedenog portala dr. Mikić odbacio je sumnje o nevjerodostojnosti pisma, te rekao da zbog profesionalnih i etičkih razloga ne želi odati identitet časne sestre koja je napisala pismo, a koja već dvadesetak godina živi u samostanu. Istaknuo je i da se u pismo govori o iskustvu, ne jedne, nego nekoliko sestara s kojima je autorica pisma razgovarala i u čije ime je nastupila. Odluka o objavi ovoga pisma nije bila laka ni časnoj sestri, ni portalu, rekao je glavni urednik portala dr. Mikić. Međutim, istaknuo je da ne treba miješati formu tog pisma s njegovima krajnjim smislom.

Ono nije samo pismo jedne sestre nekim mladim djevojkama budućim kandidaticama. Smisao pisma je pokrenuti jedan unutarcrkveni dijalog, ističe dr. Mikić te naglašava važnost da se diže razina svijesti o postojanju problema te da se vodstvo tih zajednica, a onda i Crkve pozove na aktivnije rješavanje problema o kojima je u pismu riječ. Iskustva koja unatrag nekoliko desetljeća Crkva ima pokazala su da neprogovaranje o određenim problemima koji postoje ne znači biti dobronamjeran prema Crkvi i da šutnja o unutarnjim problemima nije uvijek najbolji način suočavanja s tim problemima, rekao je dr. Mikić.

S. Gordana Igrec smatra da pismo nije intonirano u smislu promocije zvanja jer ono bi trebalo ići u smjeru da oduševljava i da se upozna redovnički život. Složila se da problemi postoje, ali i da svaka redovnička zajednica detektira te probleme unutar svoje strukture. Posebno ističe da se ne slaže s generaliziranjem da bi se sve sestre i sve zajednice trebale prepoznati u tekstu pisma te navodi da se ona u svojem tridesetogodišnjem životu u samostanu nije prepoznala u pismu.

U pismu među ostalim piše: „Ne priča se o seksualnom nasilju nad redovnicama na našim prostorima, ali kad bi sestre otvorile riznicu svojih trauma, tko zna što bi se sve otkrilo.“ Nakon što se doznalo za slučaj poznatog umjetnika isusovca Rupnika kojega su optužile redovnice za seksualno i psihičko zlostavljanje koje se dogodilo u Italiji i Sloveniji – na pitanje urednice treba li biti posebno oprezan i osjetljiv prema ovakvim pojavama i izjavama i je li navedena rečenica iz pisma zapravo vapaj za pomoć dr. Mikić ističe da svaki od tih problema zove na budnost i rješavanje. S. Igrec kazala je da je tema zlostavljanja bilo koje vrste; tjelesnog, emocionalnog ili seksualnog vrlo traumatična, kompleksna i teška te ne postoji jednostavan odgovor. Ujedno smatra da će se osoba koja je preživjela takvo iskustvo obratiti nekome u koga ima povjerenja. Pojasnila je da i unutar struktura redovničke zajednice postoje hijerarhije rješavanja problema.