Pastelne, cvjetne, mornarske. Uvijek su neke trendi. Kako ti zadaju, kupiš. Zatvorivši oči jednom, vidjela sam jednu zanimljivu. Činilo mi se da nije iz izloga, bila je neobična, na prvu ništa osobita, no bila je iznimna. Moja je molitva bila da me Gospodin obuče u svoju haljinu. U srcu mi je bilo jasno da ne mogu nositi i haljine svijeta i haljine Božje. Staro mora uminuti da bi novo nastalo.

U vremenu pred Duhove, Gospodin govori da će nas obući u silu i da čekamo. Što kao majka još mogu čekati? Svako jutro i svaka noć moje je čekanje. Ponekad čekam da noć donese jutro, a jutro noć. Minute postaju sati u sumornom čekanju između izmjena plakanja, viroza i svakojakih potreba moje djece na koja se osjećam presiromašno odgovoriti unatoč mnogim edukacijama i zoom radionicama o osmišljenom i uspješnom majčinstvu.

Ako postoji teža riječ od okrutnosti, tako bih opisala duh svijeta koji krade poput lisica naše majčinstvo kako bi u njemu vidjele samo teret. Pa nerijetko hodamo obješenih lica i postajemo jedan veliki mulj žalopojke koji je dosadan i samima sebi, a kamoli drugima. Ako ima imalo života u nama, moramo se trgnuti, a ako i nema, Duh Sveti je kadar to učiniti u nama.

Potrebni su mi Duhovi svaki dan. Majci je potrebna Pedesetnica i vatra Duha Svetoga za svaki njen udah, a kamoli pokret i riječ. Ako moja haljina ne bude njegova, neću moći opstati ni ja ni moj dom. Svaku noć i svako jutro majka na prvoj crti napada i obrane mora čekati Duhove. Svjetlo i silu, vatru Duha Svetoga. Inače će ju pregaziti žrvanj dana i skupa s njim besmisao koji uzima sve što je pred nama, koji ne bira i ne pita. Ako se slučajno i othrvaš ponekim dobrim danima, ponekom napunjenom baterijom nakon kvalitetno provedene kave za sebe, najboljim hobijem, kad tad će te stići, na ovaj ili onaj način. Apostoli su tek nakon Duhova bili neustrašivi i više nikad nisu prestali biti ono za što su poslani. Od majčinih Pedesetnica živi cijela obitelj, sva srca povjerena joj. Svi koji jedu njen kruh i uživaju pod njenim skutima i svi koje ljube njene usne. Svi koji svraćaju pod njen krov i koji prolaze kraj njenih kolica. Majka koja živi Pedesetnicu ima haljine kreposti kojima širi miomirise i svijetli kao grad na gori. Kažu da možda nije moderna, no zaljubljuju se u njen sjaj. Jer život koji je u njoj, s njom ili oko nje uvijek je svijetao i mirisan i zarazan koliko god ga negiramo. Nema bistrog i radosnog majčinstva bez Pedesetnice, posebno onoj koja je tu da služi i da u tome nalazi radost. Tek tada će joj iz torbe osim kreme i pelena, ispadati biseri, zlatnici i dijamanti. Kao mrvicama kruha nasitit će mnoga usta iza sebe. Kažu da je ljubav odluka, majčinstvo još više. Ono je potpuno satkano od ljubavi i njenih inačica koje su svaki dan izbor i odluka, koje su svako jutro u zoru i pred zoru molitva da ovaj dan ne živi moja pamet i snaga.

Dočekivala sam sina iz škole svaki dan jednako, potrudivši se dati mrve ljubaznosti za koje se pitam mogu li naići oko 4 popodne. Jedan dan svoju nervozu nisam htjela ni sakriti, a on me upitao: Zašto me nisi dočekala kao i inače? Srce mi je zatitralo kako ponekad tek odsustvom nečega počinjemo uviđati tolika prisustva koja nitko ne vidi, koja ništa naočito ne čine, a od kojih žive mnogi. Kad su i naši vlastiti glasovi preglasni ili pretihi, Duh Sveti iz gornje sobe kadar je paliti sve što može svijetliti. Sve sto je šteta da ovom tužnom svijetu ne zasvijetli preko jedne majke. Njezina Pedesetnica postaje Pedesetnica cijeloga svijeta, novog „kairosa“ Crkve i povijesti spasenja.

Kad Bog želi podići veliko, to čini preko malenoga. Beba Mojsije pluta bespomoćno u košari kao slika nečega običnoga, nemoćnoga i malenoga. Svaka majka takve drži sa sobom, prati i moli da ne izlete na cestu, da ne profulaju stubu, da pojedu nešto konkretnoga. Svaki dan bore se protiv svakovrsnih „Egipćana“ ovoga svijeta i moćnih utvara koje žele ubiti svaku radost majčinstva. No, Bog po Duhu Svetom piše povijest, šalje majci najkreativnije ideje kako će spasiti bebu Mojsija ili svako tvoje dijete. Potreban ti je samo lahor njegov, novi vapaj, tvoja Pedesetnica. Nju nitko ne može iščupati, ukrasti; ona se samo može raspirivati i mnoge privesti Pedesetnici.

Što ti više treba? Od cvjetnih, pastelnih ili mornarskih nitko još nije preživio niti dugo pričao. Svijet prolazi i njegovo obličje. A haljine Duha ostaju. I crv ih ne raspada niti išta rastače. Postaju tvrđe od bilo kojeg masiva i otporne na sve oluje svijeta. Samo nakon Pedesetnice više ne preživljavaš, već proživljavaš. Samo nakon nje vidiš da možeš imati djecu ako i nemaš još jednu spavaću sobu i najveće plaće. Pogled na planinu robe dobiva novu boju, svaka trudnička mučnina postaje sveti uzdah kojoj pripomaže grickanje badema, odlasci na Rebro na nove kemoterapije s tvojom kćerkicom postaju biseri koje samo ti vidiš. Samo tebi postaje znano kolika je dubina i visina i težina čudesnog Božjeg remek djela iza tvojih dana toliko običnih i toliko istih da ti se čini da ih jedino napucavanje lopte može poremetiti. Ljubav, mir, strpljivost, blagost i lista kreposti koje se traže od tvoga majčinstva tek su plod Duha i nema ih bez Pedesetnice. Pedesetnica je promijenila cijelu Bibliju koja je kao suha zemlja, žedna, bezvodna i napaćena uzdisala za njom. Pedesetnica mijenja svaki život, svaku majku da skupa s njom promijeni sve kamo pođe, po biserima i dijamantima koje joj ispadaju iz torbe za pelene i kremu. Kad i ne bude znala, kada bude gledala za niskim glavicama i razmišljala da ih obuče u fluorescentno da ih ne izgubi.

Jedan sam dan prolazila placem i gledala kako je moj trogodišnjak obukao dvije različite čarape i baš sam razmišljala treba li mi to biti važno ili ne. Prolazio je jedan čovjek, toplog lica, potapšao je glavicu o kojoj sam razmišljala i rekao mi na neobično značajan način: “Čuvajte ih.” Bila sam počašćena, osjećala sam se vrlo važnom i razmišljala sam što li je prošao u svom životu da mi je to rekao. Kako god bilo, Pedesetnica tog dana me naučila da sam čuvarica i da nema važnijeg posla od onoga kojega činim.

Pedesetnica i majke. Majke i Pedesetnica. Dvije riječi koje drže i mijenjaju tebe, mene i cijeli svijet. Mirisne na toplo mlijeko, pošpricane sezonskim jagodama i u potrazi za smokijem koji se topi u ustima, postajemo ljepše od bilo koje haljine u izlogu.

Pastelne, cvjetne, mornarske. Moramo imati uši da čujemo baš toga dana kako i kojim putem do naše gornje sobe, na Pedesetnicu koja te čeka svaki dan i koju raskošni Bog ne škrtari izliti tvom vapaju.