MILOSTI JE ČAS

5 napasti u korizmi i kako ih izbjeći

Jeste li tijekom ove korizme iskusili koju od ovih napasti?

Foto: Shutterstock.com

Foto: Shutterstock.com

Jahve reče Satanu: “Neka ti bude, sa svime što ima radi što ti drago, samo ruku svoju na nj ne diži.” – (Knjiga o Jobu 1,12)

Ne znam za vas, no otkad sam se vratila u krilo Crkve, često se u vrijeme korizme osjećam kao Job. Osjećam kao da Bog malo popusti đavlovu uzicu i moj duhovni život postane kaotičan!

Isus je bio napastovan u pustinji, a korizma je vrijeme pustinje. Kako KKC kaže, “Crkva se četrdesetodnevnom korizmom sjedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji”. Tako da ima smisla osjećati malo više iskušenja nego inače u tom vremenu. No, Bog ne dopušta ništa što ne može upotrijebiti za dobro, On čak Sotonine napade i napasti može upotrijebiti za naše obraćenje, preobrazbu i posvećenje.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Evo nekih od napada koje sam osobno prepoznala i savjeta koji su mi pri tome pomogli. Jeste li tijekom ove korizme iskusili koju od ovih napasti?

1. Napast koja dekoncentrira

Čisto srce želi samo jedno – biti sveto. (Søren Kierkegaard)

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u vrijeme u kojem ili činimo previše stvari ili ne činimo baš ništa. Sotona želi ili da se izgubimo u pokorama i žrtvama ili da se odmah na početku korizme obeshrabrimo i ne učinimo ništa. Korizma bi trebala biti vrijeme posvećeno Bogu a ne našim aktivnostima, kako god se one činile korisnima.

Bolje je zamoliti Boga da nam pomogne koncentrirati se na jednu ključnu stvar tijekom korizme, te ga onda, usprkos našim padovima, zamoliti za milost da ipak ustrajemo.

2. Napast da osuđujemo

Oholost je pretvorila anđele u demone, dok poniznost čini ljude jednake anđelima. (sv. Augustin)

Ako smo po prirodi discipliniraniji ili imamo jaču volju od ostalih, možemo pasti u napast da tijekom korizme tješimo sami sebe misleći da smo bolji od drugih. Upravo to Sotona i želi. Želi da mislimo kako smo bolji od drugih, i želi da time potičemo svoju oholost, a baš bismo se za to trebali pokajati u korizmi.

Ako smo skloni tomu, ili to proživljavamo u ovoj korizmi, najbolji je lijek odabrati pokoru koju nam je apsolutno nemoguće izvršiti na savršen način, koja će nas otrijezniti od oholosti i visokog mišljenja o sebi. To će nam pomoći da shvatimo kako korizma nije tu kako bismo mi bili savršeni, a istodobno prvorazredni suci. Ne, tijekom korizme trebamo shvatiti da unatoč naravnim darovima koje nam je Bog dao, mi smo još uvijek grešni ljudi kojima je itekako potrebna milost.

3. Napast kad samo sebe želimo poboljšati

Korizma se vrlo brzo može pretvoriti u vrijeme u kojem samo želimo smršaviti ili okončati neku lošu naviku koja nam u životu smeta, umjesto da samo čeznemo za tim da budemo bliže Bogu. A Sotona baš želi da korizma bude vrijeme u kojem se vrtimo samo oko sebe, međutim, to nije korizma.

Kako je vlč. Anthony Gerber istakao u jednom izvrsnom članku o ovoj temi: “U korizmi padaš i spoznaješ svoju slabost. To je vrijeme odricanja, u kojem pristaješ na čavle i trnje ljubavi… I onda se dogodi da zatajiš Isusa radi par srebrenjaka udobnosti, sebičnosti, sebičnog samoljublja. I tada, u tom trenutku, padaš na koljena, dižeš ruke u vis i govoriš: ‘Gospodine, ne mogu sam! Gospodine, pomozi mi! Vidiš kako sam slab u ljubavi!’”

Obično nam dobro ide ljubiti same sebe, a teško kada moramo ljubiti druge. Stoga je bitno izabrati onaj oblik pokore koji će nam pomoći rasti u nesebičnoj ljubavi.

4. Napast razdora

Odakle dolaze podjele i razdori? Od Sotone! Razdori dolaze od njega. Bježite od sukoba, molim vas! (papa Franjo)

Razdor je jedno od Sotoninih omiljenih oružja. Uživa u tome da zavadi kršćane, probudi rivalstvo, uzrokuje zabune, ljubomoru, ljutnju i paranoju. Sotona želi da u drugim kršćanima vidimo neprijatelja, umjesto da shvatimo kako je on jedini pravi neprijatelj među nama (i u nama kada mu dopustimo da djeluje).

Stoga će Sotona, naravno, tijekom korizme pokušati izazvati sukobe među kršćanima u našim domovima, župama, čak i na internetu. Ako čitate tekstove koji dolaze iz različitih internetskih izvora, bilo bi dobro zapitati se tijekom korizme (zapravo, i u svako drugo vrijeme): “Pomaže li mi ovo što čitam da ljubim svoju braću kršćane još više, ili me odvlači od toga?”

Nedavno preminuli sudac Vrhovnog Suda i vjernik katolik, Antonin Scalia, jednom je rekao: “Ja napadam ideje. Ja ne napadam ljude.” To je pokazatelj karaktera i ujedno odlika koja se sve više gubi iz našeg društva. Ako ono što vi čitate ili pišete na internetu ima za cilj napasti druge, umjesto da djeluje ka jedinstvu u kršćanskoj ljubavi, to može biti oružje kojim Sotona vas (i druge) sprječava u napredovanju u duhovnom životu.

Tekst nastavlja ispod oglasa

5. Napast obeshrabrivanja

Napasti, obeshrabrenost i nemir dolaze od neprijatelja. (sv. Padre Pio)

Sotona ni u čemu više ne uživa nego da nas učini jadnima poput sebe. On zna da kada se osjećamo obeshrabreni, da smo onda manje otvoreni Božjoj milosti. Tako nas Sotona tijekom korizme može iskušavati da odustanemo od pokorničkog duha ovog razdoblja. Može učiniti da mislimo kako neprestano padamo i da smo beskorisni u tome što radimo. Ali, nitko nije “uspješan” tijekom korizme. Ako mislite da jeste, sigurno niste izabrali pravu pokoru.

Dakle, onda kada se osjećamo obeshrabreni, imamo priliku zahvaliti Bogu radosno kličući jer nas je spasio od naše prosječnosti i od grijeha.

Nema smisla izgubiti se u obeshrabrenosti ako doista vjerujemo u poruku evanđelja. U korizmi razmišljamo kako je Isus umro, da… ali On je i uskrsnuo! Njegova radost i milost su nam dostupne i mogu nas preobraziti sada. I Bogu hvala na tome!

S. Theresa A Noble | IZVOR

Prijevod: T.S. | Bitno.net


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 29. veljače 2016.

Možda vam se svidi