Znanstvenici potvrđuju: Poklapaju se istovjetni detalji kod torinskog platna i tunike za koju se vjeruje da ju je nosio Isus

Pri pretrazi tunike elektronskim mikroskopom otkriveno je 118 mrlja peludi koje potječu od 18 različitih biljaka. Dvije biljke – terebint i tamarinda – endemične su vrste koje se mogu pronaći jedino na području današnjeg Izraela. Što je još zanimljivije, pelud upravo tih biljaka pronađena je na drugim dvjema relikvijama Isusa Krista – Torinskom platnu i Sudariju iz Ovieda.

Isus

Grzegorz Gorny, ugledni katolički publicist i novinar iz Poljske, nedavno je objavio knjigu pod naslovom “Svjedoci tajni”. Gorny je proveo zadnje dvije godine putujući po Europi i prikupljajući dokumentaciju o relikvijama za koje se vjeruje da su pripadale Isusu Kristu.

Na tim putovanjima poljski je publicist razgovarao s čitavim nizom stručnjaka i znanstvenika koji su radili na projektima ispitivanja autentičnosti relikvija i došao je do gomile zanimljivih informacija. U ovom tekstu pozabavit ćemo se samo jednom relikvijom – onom koja se danas čuva u bazilici sv. Dionizija u Argenteuilu kod Pariza i za koju se vjeruje da je tunika Isusa Krista za koju su na Golgoti bacali kocku rimski vojnici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Jedan od znanstvenika s kojima je Gorny razgovarao zove se Gerard Luccote, jedan je od najuglednijih svjetskih genetičara koji se 2004. zajedno s fizičarom Andreom Marionom upustio u projekt istraživanja autentičnosti spomenute relikvije. Tunika je pronađena početkom 12. stoljeća u benediktinskom samostanu u Argenteuilu i od tada se čuva kao relikvija u francuskom gradu.

Istraživanja su pokazala sljedeće – doista je riječ o tunici koja je sašivena u jednom komadu, bez ijednog šava, kao što su evanđelja opisala Isusovu halju. Dalje, boja s kojom je obojena napravljena je od specifične mješavine kojom su bojane i pogrebne haljine pronađene u kršćanskim grobovima iz 1. i 2. stoljeća u Egiptu.

Pri pretrazi tunike elektronskim mikroskopom otkriveno je 118 mrlja peludi koje potječu od 18 različitih biljaka. Dvije biljke – terebint i tamarinda – endemične su vrste koje se mogu pronaći jedino na području današnjeg Izraela. Što je još zanimljivije, pelud upravo tih biljaka pronađena je na drugim dvjema relikvijama Isusa Krista – Torinskom platnu i Sudariju iz Ovieda.

Elektronski mikroskop pronašao je na tunici i mrlje krvi koje nisu bile vidljive golom oku. Dapače, otkriveno je kako je tunika bila prekrivena krvlju i kako su leđa čovjeka koji ju je nosio bila izmasakrirana ranama. Lucotte je genetskom analizom otkrio na tunici puno eritrocita, crvenih krvnih zrnaca, kojih je dio bio pomiješan s kristalima ureje, spojem koji je dio znoja. To je za francuskog znanstvenika bio dokaz kako je čovjek koji je nosio tuniku bolovao od rijetke bolesti koja se zove hematohidroza i čiji je glavni simptom iznojavanje krvi u stresnim situacijama. Ovo odgovara izvješću iz Evanđelja po kojem se Isus u Getsemanskom vrtu znojio krvlju.

Lucott je otkrio i deformirane eritrocite što je fenomen koji se događa s krvlju u situacijama kada je osoba izložena dugotrajnoj fizičkoj traumi, baš onakvoj kakvu je pretrpio Isus.

Nadalje, analiza mrlja krvi pokazala je kako pripadaju grupi AB, istoj onoj kojoj pripadaju mrlje s Torinskog platna Sudarija iz Ovieda. Genetskom analizom krvi otkriveno je kako ona potječe od muškarca, a utvrđeno je da ima genetski tip koji se najčešće nalazi među Židovima iz Bliskog istoka.

Profesor Andre Marion i njegov tim s Instituta za optiku u Orsayu posebnim je skenerima analizirao raspored mrlja krvi na tunici. Prema toj analizi, najveće rane na leđima vlasnika tunike prostirale su se u širini od 20 centimetara i to od lijevog ramena do desnoga boka. Detaljnija analiza utvrdila je kako je osoba bila bičevana. Marion i njegovi suradnici bili su svojedobno angažirani i na istraživanju Torinskog platna i napravili su usporedbu između dviju relikvija i mrlja krvi pronađenih na njemu. Korištenjem kompjuterskih geometrijskih simulacija došlo se do zaključka koji ih je zadivio – raspored mrlja krvi bio je identičan i znanstvenicima nije preostalo ništa drugo nego zaključiti da je isti čovjek s istim ranama nosio tuniku, a potom bio umotan u Torinsko platno.

“Luccot, čovjek koji sebe naziva agnostikom i kaže kako je vjeru izgubio nakon što je pročitao „Etiku“ Barucha Spinoze, nakon što mi je izložio sve te znanstvene rezultate samo je slegnuo ramenima i rekao kako za njega nema sumnje da je tunika iz Argenteuila pripadala Isusu iz Nazareta”, napisao je Gorny o svom susretu sa znanstvenikom koji se posvetio proučavanju relikvije iz Francuske, a sada se sprema istražiti autentičnost relikvija koje se čuvaju u njemačkom mjestašcu Prüm – sandala za koje se vjeruje da su bile Isusove.

Inače, u Europi postoji još jedna relikvija za koju se tvrdi da je Isusova tunika koju je nosio na Golgoti – ona u njemačkom gradu Trieru. Veliki je broj onih koji priznaju obje relikvijske tradicije i prema njihovu tumačenju odjevni predmet iz Triera nije tunika nego svojevrsni plašt koji je nosio Isus.

Josip Ravlić| Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 26. travnja 2012.

Možda vam se svidi