ZagrebFoto: IKA
Katehetska ljetna škola za vjeroučitelje srednjih škola s temom “Otajstvo Isusa Krista i mnogolikost kršćanskih Crkvi – Vjeronauk i ekumenski dijalog” započela je u ponedjeljak 27. kolovoza u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu. Škola se održava u organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta.

Pozdravljajući sudionike Škole uime zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško istaknuo je kako se u odnosu ekumenizma, vjeronauka i kateheze može izdvojiti dva središnja žarišta. Prvi je na sadržajnoj razini. Tko god sudjeluje u međukonfesionalnim razgovorima zna da prije ili kasnije mora doći do prelaska s takozvanoga dijaloga ljubavi na teološko-doktrinarni dijalog. Premda pobuđuje stanovite nesigurnosti, a ponekad i strah, to je istinsko dobro. Taj put koji ne zanemaruje temeljna pitanja, uvijek prema hijerarhiji istina i vođeni mudrom pedagogijom, treba prolaziti na ozbiljan, ali ponajprije vedar način. Drugo je žarište na metodološkoj razini. Kateheza trajno traži metodološko obnavljanje u svjetlu smjernica učiteljstva i u pouzdanju u sve plodonosnije susretanje istinskih kulturalnih i duhovnih očekivanja suvremenoga čovjeka, rekao je biskup te podsjetio kako premda se danas pojam ekumenizma koristi u raznim društvenim kontekstima, kao zamjenica za bilo koji kulturalni dijalog, a naročito ne razlikujući ekumenizam i međureligijski dijalog, mi smo kao vjernici pozvani – unutar promicanja općega dijaloga i zbližavanja ljudi – paziti na otajstvenu dimenziju i na vlastitost Kristova poziva.

Nadalje je upozorio kako se ekumenizam u starim i novim društvenim okolnostima susreće s tri ključne zapreke, a to su teološko neznanje, nepoznavanje drugih vjerničkih zajednica i nepoznavanje vlastitoga poklada vjere i predaje, te pokušaj svođenja ekumenizma na društvene i političke procese. Razumljivo je da vjeronauk u tome ima nezamjenjivu ulogu jer ublažava ili otkriva sve tri zapreke. Vjeronauk je prvi pozvan iznositi i poučavati nauk jasno i cjelovito, razlikujući bit depozita vjere od načina na koji je vjera izražena, što je uvijek povijesno i kulturalno uvjetovano. Ekumenska dimenzija vjeronauka zna izbjeći redukcionizam i potvrđenost kao ozbiljne prijetnje suvremenoj kulturi, ne dopuštajući jednostavan irenizam i minimalizam. Takav vjeronauk jača vlastiti identitet vjere i gaji istinsku čežnju za jedinstvom, rekao je, te naglasio složenost vjeronaučne zadaće da oblikovanje vjernika koji dobro poznaju svoju vjeru, koji su otvoreni za druge kršćane, dajući svjedočanstvo vlastitim življenjem osobito onima koji ne vjeruju. Dakle, bitno je ne previdjeti polazište koje se nalazi u biti Crkve u daru otajstva koji nadilazi pojedino teološko razmišljanje. Nepodijeljeno svjedočanstvo crkvenih otaca, premda pripada različitim kulturološkim kontekstima, danas se predstavlja kao primjer načina na koji se Istok i Zapad zajedno mogu založiti u vjeronaučnome poslanju.

Zamjenica ravnatelja Agencije za odgoj i obrazovanje Sanja Urek istaknula je kako je škola mjesto susreta i mjesto dijaloga te je u tom kontekstu važnim naglasila ulogu vjeroučitelja. Vi morate ne samo sa strane vjere, nego morate ugraditi i pomiriti i sve one vrijednosti koje danas u društvu susrećemo. Ne samo među djecom, nego i njihovim roditeljima, rekla je te podsjetila na vrijednosti koje su zapisane u Nacionalnom kurikulumu, osobito na toleranciju, identitet, solidarnost i odgovornost. Mi pokušavamo ponuditi usavršavanja koja će vas jačati, profesionalno razvijati da možete svoju vrlo vrijednu zadaću svakodnevno što bolje i kvalitetnije provoditi, rekla je Urek te pozvala vjeroučitelje da se i oni još više zalažu za suzbijanje diskriminacije među učenicima.

Predstavnik Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Ivan Milanović Litre istaknuo je kako vjeroučitelji moraju neprestano tražiti nove putove, nove načine i izričaje kako bi poruku koju prenose učinili prepoznatljivom, zanimljivom i izazovnijom učenicima našega vremena. Izazovi su tim veći kad se zna da je mladima toliko toga ponuđeno. Prenošenje poruke nije jednostavno, umijeće je to koje se odvija kroz dijalog. Dijalog ne teži nadmoći, on nema težnju pobijediti, njegov je preduvjet umijeće slušanja. To je govor u kojem je unaprijed postavljeno slobodno mjesto drugačijom i drugom riječi. Ekumenski dijalog izazov je svim kršćanskim Crkvama ali i vjeronauku koji odgaja za plemenitost. Kada on zaživi i zasja u punome svjetlu isti može poslužiti kao kontrapunkt i paradigma svim susretima osobnima, društvenima, rekao je Milanović Litre.

Otvarajući katehetsku školu, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić istaknuo je kako je konfesionalni vjeronauk u školi mjesto susreta i dijaloga, a u našem hrvatskom društvu posreduje između kršćanskih konfesija, ali i različitih religija. Taj susret i dijalog u okviru škole zasigurno prinosi prihvaćanju postojeće pluralnosti i izgradnji povjerenja mira i suživota unutar hrvatskoga društva i istodobno nas sve potiče na uzajamnu suradnju i ekumenski dijalog, rekao je te podsjetio kako je plan i program katoličkog vjeronauka u školi u sebi integrirao i upoznavanje drugih kršćanskih konfesija te promicanje ekumenskog i međureligijskog dijaloga i suradnje u školi i društvu.

Govoreći o kontinuitetu tema vezanih uz to područje na katehetskim školama, biskup Hranić je upitao: “Nisu li izbor teme i predavača dovoljno jasna poruka, poziv i riječ usmjerenja koje vama daje vaša Crkva koja vas šalje u školu?” Stoga je pozvao vjeroučitelje riječima da prihvate tu poruku i poziv te ekumenizam na prepoznatljiv način dalje njeguju i ostvaruju u svom odgojno-obrazovnom radu. “Znajte da ispovijedati katoličku vjeru i biti katolik znači ekumenski otvoren i angažiran. Kristov učenik ne može zaboraviti Kristovu velikosvećeničku molitvu ‘da svi budu jedno'”.

Na kraju uvodnog dijela, s. Thea Filipović, viša savjetnica NKU HBK za vjeronauk u srednjoj školi, predstavila je ciljeve škole, a oni su: produbiti poznavanje ekumenskog pokreta te nastojanja oko izgradnje sestrinskih odnosa među kršćanskim Crkvama, produbiti našu zajedničku vjeru u Isusa Krista, uvježbavati pogled na drugoga iz perspektive Kristove želje da kršćani budu znak Kraljevstva Božjega, uočiti mogućnosti ekumenskog učenja u konfesionalnom vjeronauku, prepoznati mogućnosti ekumenske suradnje, upoznati primjere promicanja duha i kulture ekumenizma, upoznati najnovija dostignuća ekumenizma na razini zajedništva kršćanskih Crkava. (ika/bitno.net)