Giovanni Battista Montini, koji je rođen 26. rujna 1897. godine, bio je jedan od važnijih protagonista u Crkvi prošlog stoljeća. Obnašao je službu milanskog nadbiskupa, a nakon toga je 15 godina bio poglavar Katoličke Crkve. Za papu je izabran 21. lipnja 1963. godine, osam mjeseci nakon smrti pape Ivana XXIII. Od samog početka konklava je bio „papabile“, najizgledniji kandidat za papu.

Bio je poznat kao „papa dijaloga“, koji je nakon prve faze Drugog vatikanskog koncila, kada se 2300 biskupa nije složilo oko tema, ali i treba li koncil uopće nastaviti, svojom upornošću uspio zaključiti koncil, donosi Rome reports. „Papa Pavao VI. je svojim nevjerojatnim trudom uspio koncil završiti važnim zaključcima. Također je uspio usuglasiti sudionike oko tema koje nisu bile nimalo jednostavne“, objašnjava Johannes Grohe, profesor na Papinskom sveučilištu Svetog križa. Za vjernike je najznačajnija bila izmjena obreda. Od tada misa više nije bila služena na latinskom jeziku, nego na narodnom jeziku, sa svećenikom okrenutim prema puku.

Samo dan ranije Papa je objavio i povijesni čin ukidanja međusobnog izopćenja Rima i Carigrada, kojim su se 1054. udaljili Istok i Zapad i započeli veliki raskol. Nakon Koncila činilo se da je u Crkvi zavladalo reformsko ozračje. Pavao VI. je obnašao službu vrhovnog poglavara Crkve u vrijeme seksualne revolucije. Sredinom ljeta 1968. Papa izdaje encikliku Humanae Vitae u kojoj piše o vrijednosti ljudskoga života. Ta je enciklika naišla na burne reakcije kod mnogih ljudi, posebno u bogatim zemljama i obilježila njegov pontifikat.

Unatoč ogromnom pritisku javnosti, Papa je uspio sačuvati jasan stav Crkve o kontracepcijskim sredstvima. Upozorio je kako zbog kontracepcijskih tableta muškarac može prestati cijeniti svoju ženu i početi je doživljavati „kao instrument sebičnih užitaka, a ne kao svoju cijenjenu i ljubljenu pratilju“.

Njegov drugi važan dokument bio je „Evangeii Nuntiandi“ u kojem se objašnjava kako svi katolici, a ne samo svećenici i redovnici, trebaju prenositi kršćansku poruku drugima.

„U ovom dokumentu Pavao VI. govori o kršćanskoj dužnosti naviještanja evanđelja koje treba biti u službi siromašnih, društvene pravde i ljudskoga napretka“, objašnjava monsinjor Guido Mazzotta iz Kongregacije za kauzu svetaca. Budući svetac nije slučajno odabrao ime svetog Pavla, jer je njegova služba također sadržavala novu poruku. „On je poput svetog Pavla, apostola naroda, također puno putovao. Bio je prvi papa koji je govorio u sjedištu UN-a. Njegovo ime je obilježilo njegov pontifikat“, smatra fra Roberto Regoli iz Papinskog sveučilišta Gregoriana. Tijekom svojeg pontifikata je bio na devet putovanja tijekom kojih je obišao 19 zemalja, kao što su SAD, Iran, Filipini, Kolumbija i Portugal.

Na jednom putovanju u prosincu 1970. na Filipine, na Papu je izvršen neuspjeli pokušaj atentata. Godine 1971. Papa određuje starosnu granicu od 75 godina u kojoj biskupi moraju napustiti aktivnu službu, te da kardinali stariji od 80 godina ne mogu birati novoga papu. Kako bi pokazao da Petrov nasljednik nije monarh, prodao je papinsku tijaru, a novac od prodaje proslijedio Majci Tereziji iz Kalkute. Otvorio je dijalog s pravoslavcima i bio je prvi nasljednik svetog Petra koji se susreo s ekumenskim carigradskim patrijarhom. „Svoj pontifikat je fokusirao na dijalog s drugim kršćanskim Crkvama“, objašnjava novinar Roberto Paglialonga.

Preminuo je 6. kolovoza 1978. godine. U posljednjim satima svoga života citirao je svetog Pavla: “Mogu smireno otići. Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao.” Tijelo pape Pavla VI. prevezeno je Vatikan. Na pogrebu je bilo više od sto predstavnika država. Papa je želio jednostavan pogreb, bez posebne grobnice i spomenika. Njegov bi se život mogao opisati riječima: bio je papa koji je pokušao čuvati vjeru i obraniti ljudski život. Papa Franjo ga je proglasio blaženim 19. listopada 2014. godine.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net