Unatoč tome što se već četiri godine nalazi na čelu najveće svjetske religije, papa Franjo i dalje smatra kako je ostao običan “svećenik ulice”, kakav je bio i u Buenos Airesu.

“Čim izađem van kako bih pozdravio ljude na generalnoj audijenciji, ili kada putujem… moj se karakter nije promijenio (…) Nije prirodno mijenjati se. Promjena u 76. godini zapravo je stavljanje šminke (na sebe). Možda ne mogu činiti sve što želim, ali moja ulična duša je još uvijek živa, što možete i sami vidjeti.”

Iz te perspektive Papa se dotaknuo i onoga što smatra najvećim suvremenim problemom Crkve, a to su “anestezirani svećenici”.

“Prodali su se svjetovnosti”, izjavio je Sveti Otac u intervjuu nadodavši kako je u vrijeme sv. Pavla i njegovih poslanica postojao jedan “nered”, ali su se ljudi kretali i ostvarivali kontakt s drugima.

“Možda je najopasnija bolest za pastira da bude anesteziran, čemu je uzrok klerikalizam. Ja sam ovdje, a ljudi su tamo. Ali ti si pastir tih ljudi! Ako se ne brineš za njih, ako dižeš ruke od njih, trebao bi spakirati svoje stvari i umiroviti se.”

“Svjetovan duh anestezira. Kada se to dogodi, svećenik postaje civilni službenik. A to je klerikalizam, najveće zlo koje može zaraziti Crkvu.”

Papa rješenje vidi u 25. poglavlju Matejeva evanđelja, gdje Isus ističe kako ćemo biti suđeni s obzirom na odnos prema bližnjem: “Bio sam gladan, bio sam u zatvoru, bio sam bolestan… Uvijek biti blizak svom bližnjem. To nije samo milosrđe, to je puno više.”

Osim klerikalizacije i svjetovnosti koje vidi kao vodeće probleme s kojima se Crkva susreće, Sveti je Otac kao vodeće probleme svijeta istaknuo “Treći svjetski rat” koji se odvija “u dijelovima” te ekonomsku nejednakost. Nadodao je i kako se u današnje vrijeme o mogućem nuklearnom ratu govori kao da se radi o kartaškoj igri.

Osvrnuvši se na Donalda Trumpa i “napetosti” koja se osjeća u svijetu zbog njegova izbora za američkog predsjednika, Franjo je istaknuo kako trebamo “čekati i promatrati”.

“Ne volim unaprijed suditi ljude”, izjavio je, pritom dodavši: “Vidjet ćemo kako se bude ponašao, koje poteze bude povlačio pa ću potom izgraditi mišljenje. Ali bojati se ili radovati unaprijed zbog nečega što će se možda dogoditi, po meni je prilično nemudro.”

Nakon što je novinar i dalje ustrajao, upitavši nije li “zabrinut zbog stvari koje smo do sada čuli”, Papa je zaključio: “Ja čekam. Bog je toliko dugo čekao mene, sa svim mojim grijesima…”

Premda nije izravno spomenuta, razgovor se dotaknuo i rasprave oko Amoris Laetitiae, posljednje apostolske pobudnice koja je pobudila mnoge kontroverze.

Usporedivši “tradicionaliste”, kojima “i najmanja promjena u jeziku predstavlja izdaju” s “drugom stranom”, kojoj nijedna promjena nije dovoljna, novinar je upitao Svetog Oca radi li se u njegovu slučaju o “revoluciji normalnosti”.

“Pokušavam, premda ne znam uspijevam li, činiti ono što kaže evanđelje”, odgovorio je papa Franjo, istaknuvši kako su Crkvu uvijek prema naprijed vukli sveci, a ne teolozi, svećenici, časne sestre ili biskupi.

“Sveci su specifičan primjer svakodnevnog življenja evanđelja! (…) Nema sumnje da su nam potrebni teolozi i svećenici, oni su dio Crkve, ali moramo se vratiti evanđelju. A tko su najbolji glasnici evanđelja? Sveci”, rekao je Papa, dotaknuvši se “revolucije” koju je istaknuo novinar.

“Ja nisam svetac. Ne pravim nikakvu revoluciju. Samo pokušavam istaknuti evanđelje, na jedan nesavršen način, jer s vremena na vrijeme upadnem i sam u zabludu.”

Sveti je Otac istaknuo i kako osjeća potporu od različitih ljudi, mladih i starih, ali kako je svjestan da postoje i oni koji se ne slažu s njim u svemu: “Postoje, naravno, neki koji se ne slažu sa mnom i oni imaju to pravo jer kad bih se osjećao loše samo zato što se netko ne slaže sa mnom, značilo bih da u sebi imam sjeme diktatora.”

“Ti ljudi imaju pravo misliti kako je put kojim idem opasan i da bi njegov rezultat mogao biti loš… imaju to pravo, ali u slučaju da o tome razgovaraju, a ne skrivaju se iza drugih. Na to nitko nema pravo. Skrivanje iza drugih je nehumano, to je zločin. Svatko ima pravo raspravljati i volio bih kad bismo više raspravljali jer to stvara bolju povezanost”, dodao je Sveti Otac, poručivši kako nas rasprava u dobroj vjeri ujedinjuje.

Papa Franjo potom se osvrnuo na jednu od najčešćih tema njegova pontifikata – izbjeglice, istaknuvši kako je nakon njihova primanja, drugi najveći problem njihova integracija. Pritom je kao pozitivan primjer istaknuo Švedsku.

“Dođete u Švedsku i odmah vam daju zdravstveno osiguranje, dokumente i boravišnu dozvolu… Potom dobijete dom, a poslije tjedan dana školu u kojoj učite jezik…”

Još jedna važna tema bili su i pregovori između Kine i Vatikana, a Franjo je istaknuo i kako bi rado otišao u Kinu, “čim ga pozovu”.

“Oni to znaju. Uostalom, crkve u Kini su prepune. U Kini (ljudi) mogu slobodno prakticirati svoju vjeru.”

Za kraj Sveti je Otac istaknuo i kako već više od 25 godina ne gleda televiziju.

“Ne gledam televiziju jer sam jednostavno osjetio da Bog traži to od mene. 16. srpnja 1990. dao sam obećanje i poštujem ga od tada. Jedino sam ponekad znao otići u televizijski centar koji se nalazi u blizini nadbiskupije kako bih pogledao nekoliko filmova koji me interesiraju, koji mi se čine prigodni s obzirom na moju poruku.”

Cijeli intervju na engleskom jeziku pročitajte OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net