Papina opća audijencija 5. prosinca 2012. god.

Nastavljajući niz kateheza o Godini vjere Sveti je Otac na jučerašnjoj općoj audijenciji u dvorani Pavao VI. u Vatikanu govorio o Pavlovu hvalospjevu Bogu Spasitelju iz poslanice Efežanima, rekavši da nas hvalospjev potiče živjeti došašće u kontekstu Godine vjere. Glavna je tema Pavlova hvalospjeva otajstvo spasenja, izraz Boje dobrohotnosti, milosrđa i ljubavi – istaknuo je Benedikt XVI.

Apostol zahvaljuje i blagoslivlja Boga promišljajući o Božjem djelovanju u povijesti spasenja, čiji je vrhunac utjelovljenje, smrt i uskrsnuće Isusa Krista, u kojem nas je odabrao prije stvaranja da budemo njegova djeca. U Božjem naumu postojimo dakle oduvijek, u spasiteljskom planu koji je Bog čuvao u sebi da ga ostvari u punini vremena (usp. Ef 1,10). Po svetom Pavlu shvaćamo da stvoreno, posebice, muškarac i žena, nije plod slučajnosti, nego je sukladno s planom dobrohotnosti vječnoga nauma Božjeg, po kojem svojom stvoriteljskom i otkupiteljskom Riječju stvara svijet. A to ujedno govori i o našem pozivu, da nas je Bog prije stvaranja odabrao da u njegovu Sinu budemo njegova djeca – ustvrdio je Benedikt XVI.

Plan dobrohotnosti Božje, prema Pavlu, plan Božje ljubavi, nazvan je otajstvom božanske volje, skrivenim i sada objavljenim u osobi i djelu Isusa Krista. Božji dakle pothvat prethodi ljudskom odgovoru, on je dar njegove ljubavi koja nas zahvaća i preobražava – kazao je Papa pitajući što je središte toga otajstvenoga plana, što je središte božanske volje, rekavši da u desetom retku Pavlova hvalospjeva nalazimo odgovor.

Obuhvatiti pod jednu glavu u Kristu sve što je na nebesima i na zemlji. U toj je tvrdnji objašnjenje spasiteljskoga plana Božjeg, njegov plan ljubavi prema cijelom čovječanstvu, a ona je srž kristologije svetoga Ireneja: uglaviti u Kristu svu zbilju. Sveti Pavao govori o uglavljenju u Kristu cijelog svemira, a to znači da je Krist u planu stvaranja i povijesti središte cijeloga ljudskog hoda, nositelj svega, On sve privlači k sebi da sve privede punini koju je Bog želio (usp. Ef 1,23) – objasnio je Benedikt XVI.

Taj „plan dobrohotnosti“ – nastavio je Papa – nije ostao u Božjoj tišini, na visini njegova neba, nego ga je Bog objavio stupajući u odnos s čovjekom, kojemu se osobno objavio. On nije objavio skup istina, nego sebe sve do utjelovljenja. Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o objavi veli: U svojoj dobroti i mudrosti odlučio je Bog objaviti Sebe i priopćiti otajstvo svoje volje, kojim ljudi po Kristu, Riječi koja tijelom postade, u Duhu Svetom imaju pristup k Ocu i postaju zajedničari Božje naravi (DV 2).

Bog dakle objavljuje svoj plan ljubavi stupajući u odnos s čovjekom, približavajući mu se toliko da se utjelovio. Nevidljivi Bog – kako veli spomenuta konstitucija – u svojoj velikoj ljubavi zapodijeva razgovor s ljudima kao prijateljima, živi među njima da ih pozove i pripusti u zajedništvo sa sobom. Samom svojom umnošću i sposobnostima čovjek ne bi mogao doseći tu objavu Božje ljubavi. Bog je otvorio svoje nebo i snizio se da privede ljude u dubinu svoje ljubavi – istaknuo je Benedikt XVI. dodajući da to potvrđuje sveti Pavao pišući kršćanima u Korintu.

Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube. A nama je to Bog objavio po Duhu. Jer Duh uistinu poznaje sve, čak i dubine Božje (1 Kor 2, 9-10). Sveti Ivan Zlatousti komentirajući Pavlov hvalospjev u poslanici Efežanima poziva da se kuša sva ljepota „plana dobrohotnosti“ Božje, objavljena u Kristu: Što ti fali? Postao si besmrtan, slobodan, sin, pravedan, brat, subaštinik, s Kristom kraljuješ, s Kristom si proslavljen. Sve nam je darovano a – kako piše – kako nam neće dati sve ostalo s njime? – podsjetio je Sveti Otac.

Govoreći o zajedništvu s Kristom po Duhu Svetome, koje Bog, objavljujući se, nudi svim ljudima, Papa je rekao da se to zajedništvo na nameće našoj naravi, nego je ispunjenje naših najdubljih čežnji, želje za beskonačnim i puninom koja je u dubini ljudskog srca i koja otvara vječnoj sreći, rekao je Benedikt XVI. dodajući da sveti Bonaventura tvrdi, kada govori o Božjoj objavi, da su u Svetom pismu ispisane riječi života vječnoga u koji ne samo vjerujemo nego ga i posjedujemo i u kojem će se ispuniti sve naše želje. Blaženi je pak Ivan Pavao II. podsjećao da čovjek, ako želi shvatiti otajstvo života, ne može zanemariti Božju objavu u povijesti, te da ljudska spoznaja neprestano upućuje na otajstvo Boga, koje ljudski um ne može dokučiti, može ga jedino u vjeri prihvatiti – istaknuo je Papa.

Govoreći o činu vjere, rekao je da je vjera odgovor na objavu Boga, koji je omogućio čovjeku da ga upozna i da upozna njegov spasiteljski plan. Stoga sveti Pavao ističe da Bogu, koji je objavio svoje otajstvo, treba odgovoriti „poslušnošću vjere“, a tako se čovjek – kako veli II vatikanski sabor – slobodno izručuje Bogu, stavljajući na raspolaganje „Bogu objavitelju potpuno i odano služenje uma i volje“ i dajući slobodan pristanak objavi koju je On dao (DV 5). Sve to vodi posvemašnjoj promjeni odnosa sa cijelom stvarnošću, obraćenju uma i srca jer nas Bog, koji je u Kristu objavio svoj plan ljubavi, privlači k sebi, postaje smisao života, čvrsta stijena naše stabilnosti. U Starom zavjetu nalazimo jezgrovit izričaj o vjeri. Bog veli: „Ako se na me ne oslonite, održat se nećete.“ (Iz 7, 9b) – kazao je Benedikt XVI.

Zaključujući katehezu Papa je rekao da nas došašće stavlja pred otajstvo dolaska Sina Božjega, pred veliki „plan dobrohotnosti“ kojim nas želi k sebi privući, učiniti da s Njim živimo u punom zajedništvu radosti i mira. Došašće nas poziva da obnovimo sigurnost u prisutnost Božju, Bog je ušao u svijet, postao je jedan od nas, da nas privede u puninu svoje ljubavi, a od nas traži da budemo znak njegova djelovanja u svijetu. Po našoj vjeri, nadi i ljubavi On želi da u noći uvijek iznova svijetli njegovo svjetlo – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)