„Međunarodni dan osoba s invaliditetom poziva nas da prepoznamo da naša slabost ni na koji način ne zasjenjuje ‘svjetlo evanđelja Kristove slave’”, poručio je papa Franjo u poruci povodom toga dana koji je Opća skupština Ujedinjenih naroda ustanovila 3. prosinca 1992.

Papa Franjo započeo je svoju poruku prepoznavanjem cjelovite snage Božje riječi. „Svatko je, bez obzira na zasluge ili odlikovanja, primio evanđelje u cijelosti, a time i radosnu zadaću njegova naviještanja”. Citirajući svoju apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, Papa je istaknuo poziv svima da „pruže drugima jasno svjedočanstvo spasonosne ljubavi Gospodinove, koji nam usprkos našim nesavršenostima nudi svoju blizinu, svoju riječ i svoju snagu te daje smisao našim životima”.

Vjera i iskustvo Božje ljubavi nisu posebna prava samo ograničene skupine ljudi. Umjesto toga, papa Franjo je potvrdio kako se Božje milosrđe „na poseban način obznanjuje onima koji se, umjesto da vjeruju u sebe, osjećaju pozvanima prepustiti se Gospodinu i suosjećati sa svojom braćom i sestrama. To donosi sa sobom mudrost koja postupno povećava svijest o vlastitim granicama i omogućuje da još više cijenimo Božju odluku ljubavi da nam pomogne u našoj slabosti”.

Tada se može uistinu govoriti o onome što Papa naziva „učiteljstvom krhkosti“, koje bi naše društvo učinilo „čovječnijim i više bratskim, omogućujući svima nama da shvatimo da je „sreća kruh koji se ne jede sam“.

Papa Franjo pozvao je ljude da „budu svjesni patnje svih onih žena i muškaraca s invaliditetom koji žive usred rata ili su i sami ostali invalidi kao posljedica ratovanja”. Pozvao je na posebnu pozornost prema njima, posebice njihovom pristupu humanitarnoj pomoći koju treba „olakšati na sve moguće načine”.

Učiteljstvo krhkosti postaje, prema Papinim riječima, način obogaćivanja Crkve. „Bez ranjivosti, bez ograničenja, bez prepreka koje treba prevladati, ne bi bilo istinske ljudskosti”. Ta se tema može pronaći i u pripremnom dokumentu za kontinentalni dio Sinode, koji pokazuje na nedostatak solidarnosti prema osobama s invaliditetom i poziva na „nove načine prihvaćanja njihova doprinosa i promicanja njihova sudjelovanja”.

Papa Franjo je istaknuo kako Sinoda „može pomoći u shvaćanju kako u Crkvi – također s obzirom na osobe s invaliditetom – ne možemo postojati mi i oni, nego samo mi”. Ta nova svijest utemeljena je „na činjenici da smo svi dio istog ranjivog čovječanstva kojeg je preuzeo i posvetio Krist”.

Ključne riječi koje je Papa naveo za prevladavanje diskriminacije su „susret i bratstvo”. Njegove riječi proizlaze iz nade da će „svaka kršćanska zajednica biti otvorena za prisutnost naše braće i sestara s invaliditetom te osigurati da su uvijek dobrodošli i potpuno uključeni”.

Papa Franjo zaključio je svoju poruku naglašavajući da ništa „ne može umanjiti našu sigurnost da nikakva invalidnost, privremena, stečena ili trajna – ne može promijeniti činjenicu da smo svi djeca jednoga Oca i uživamo isto dostojanstvo. Gospodin nas sve voli istom nježnom, očinskom i bezuvjetnom ljubavlju”.