Sveti je Otac u govoru „starijoj braći“, dva puta ponovio riječ ‘shalom’, „mir“. Učinio je to na početku, podsjećajući na 40-godišnji „stalni dijalog“ među Židovima i kršćanima, koji je pridonio – kako je rekao – jačanju uzajamnoga razumijevanja i prijateljskih veza; te na kraju audijencije, kada je zatražio, te sa svoje strane zajamčio, dar molitve. Nit vodilja u Papinim je riječima bio dokument Drugoga vatikanskog sabora, deklaracija ‘Nostra Aetate’, koja je temeljno uporište što se tiče odnosa sa židovskim narodom.

Crkva prepoznaje da se početci njezine vjere i njezina izbora nalaze, prema božanskom otajstvu spasenja, već u patrijarsima, u Mojsiju i u prorocima – napomenuo je Papa. A što se tiče židovskoga naroda, Sabor podsjeća na nauk svetoga Pavla, prema kojemu su ‘neopozivi darovi i poziv Božji’, te odlučno osuđuje mržnju, progone i svako očitovanje antisemitizma. Zbog naših zajedničkih korijena, kršćanin ne može biti antisemit! – istaknuo je Sveti Otac.

Ta je snažna rečenica obilježila ovu – kako je rekao Papa – prvu prigodu za razgovor sa skupinom predstavnikâ židovskih organizacijâ i zajednicâ. Upravo su saborska načela – dodao je Sveti Otac – pokazala put boljega poznavanja i uzajamnoga razumijevanja, kojim su Židovi i katolici krenuli posljednjih desetljeća, zahvaljujući također važnim izjavama i djelovanju prethodnih papâ. Taj je put – prema Papinim riječima – najvidljiviji dio mnogostranoga kretanja koje se na lokalnoj razini ostvarilo pomalo u cijelomu svijetu.

[facebook]Želiš li biti na izvoru samo bitnih informacija, klikni Like![/facebook]

Pritom se papa Franjo prisjetio svojega iskustva kao nadbiskupa Buenos Airesa, sa suočenjima i razgovorima sa Židovima o vlastitomu vjerskom identitetu, te o načinu na koji održati živim osjećaj za Boga u svijetu koji je u mnogim stvarima sekulariziran. Razgovarao sam s njima u više prigoda o zajedničkim izazovima koji stoje pred Židovima i kršćanima. Ali ponajviše, uzajamno nam je, kao prijateljima, bila draga nazočnost drugoga, uzajamno smo se obogatili u susretu i u razgovoru, u raspoloženju međusobnoga prihvaćanja, a to nam je pomoglo rasti kao ljudi i kao vjernici.

To je prijateljstvo neizostavno bilo temelj dijaloga koji se do danas razvija na službenom planu. A to je put kojim valja i dalje ići, te uključiti i nove naraštaje. Čovječanstvu je potrebno naše zajedničko svjedočanstvo u svrhu poštovanja dostojanstva muškarca i žene koji su stvoreni na sliku i priliku Božju, te u korist mira koji je prvenstveno Njegov dar – istaknuo je Sveti Otac te na kraju podsjetio na riječi proroka Jeremije: ‘Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – riječ je Jahvina – naume mira a ne nesreće, da vam dadnem budućnost i nadu’ (Jer 29,11).

(rv/bitno.net)