Govor koji je papa Franjo upravio pučkim pokretima označava još jednu etapu u zauzimanju Crkve kako bi poduprla promjenu gospodarsko-financijske paradigme odozdo kroz vrjednovanje pučkih instancija, posredničkih tijela i onih koje je sustav odbacio. Papa se svojim sugovornicima obraća nazivajući ih „društvenim pjesnicima“, zahvaljuje im na onome što čine i na onome na što upozoravaju, te ističe prehrambenu krizu koja je ove godine pogodila još 20 milijuna ljudi i prouzročila žrtve koje bi mogle nadmašiti žrtve bolesti COVID-19.

Papa potiče da se promijene strukture koje socijalni nauk Crkve naziva „strukturama grijeha“, jer – unatoč onomu što se katkada kaže i na katoličkom području – nije dovoljna, iako još uvijek potrebna, osobna promjena, nego je prijeko potrebno prilagoditi naše društveno-gospodarske modele koji su u brojnim slučajevima izgubili ljudsko lice. Neprestano se pozivajući na načela sadržana u Kompendiju socijalnoga nauka Crkve, koji je želio Ivan Pavao II., papa Franjo traži da iziđemo iz pasivnoga prihvaćanja zbog kojega često kažemo: „nema alternative“ ili pak „to je jedini mogući sustav“.

Novost je Papine poruke u broju i specifičnosti pojedinačnih apela „u Božje ime“, koji dovode u pitanje sadašnji sustav. Upućujući jedanaest apela, koji svi započinju riječima: Molim, u Božje ime, Papa od velikih laboratorija traži da ukinu patente za cjepiva kako bi svaka osoba imala pristup cjepivu; od financijskih skupina i međunarodnih kreditnih institucija traži da dopuste siromašnim zemljama osigurati vlastitom narodu najosnovnije potrebe te oproste dugove koji su često učinjeni protiv interesa samih njihovih naroda.

Od velikih tvrtki u ekstrativnoj industriji traži da prestanu uništavati šume, močvare i planine, da prestanu zagađivati rijeke i mora, te trovati ljude i hranu. Velike prehrambene tvrtke Papa potiče da prestanu nametati monopolističke strukture proizvodnje i distribucije koje nabijaju cijene i na kraju uskraćuju kruh gladnima. Od proizvođača i trgovaca oružjem traži da potpuno prestanu sa svojim aktivnostima, koje potiču nasilje i rat. Tehnološke divove poziva da prestanu iskorištavati ljudsku slabost, ranjivost ljudi, poradi zarade; dok one telekomunikacijske da oslobode pristup obrazovnim sadržajima i međusobnu razmjenu s nastavnicima putem interneta, kako bi siromašna djeca mogla steći obrazovanje u kontekstu karantene.

Od sredstava za komunikaciju Papa traži da prekinu logiku post-istine, dezinformacije, ogovaranja, klevete i bolesnu privlačnost za skandal i previranja te da nastoje pridonijeti ljudskom bratstvu i empatiji s najranjivijim osobama. Moćne zemlje Papa potiče da zaustave agresije, blokade i jednostrane sankcije protiv bilo koje zemlje u bilo kojemu dijelu svijeta, te ističe da se sukobi trebaju rješavati na multilateralnim instancijama kao što su Ujedinjeni narodi.

Od posljednja dva apela jedan je upravljen vladama i političarima, da predstavljaju svoje narode i rade za opće dobro; dok je drugi upućen vjerskim vođama, da se ime Božje nikada ne rabi za poticanje ratova ili državnih udara.

Na kraju, Papa pučkim pokretima predlaže dva konkretna načina zauzimanja, koji se odnose na borbu za univerzalnu plaću i za skraćivanje radnoga dana kako bi više ljudi imalo pristup tržištu rada. Papa Franjo je svjestan prigovora onih koji će te ciljeve smatrati nedostižnima. Ali – ističe – oni imaju sposobnost pokrenuti nas. Koliko će više ljudi zajedno sanjati o toj promjeni, nastojeći ju ostvariti, toliko će više san moći postati stvarnost.