Papa Franjo: Svako dijete osuđeno na pobačaj ima Gospodinovo lice

Svako dijete osuđeno na pobačaj ima Gospodinovo lice – rekao je papa Franjo, primivši u petak, 20. rujna u audijenciju stotinjak liječnika Međunarodnoga saveza katoličkih liječničkih udruga, u prigodi desete Međunarodne konferencije koja se održava u Rimu, do 22. rujna, a ove joj je godine tema „Nova evangelizacija, primaljska praksa i skrb o majkama“.

Foto: Screenshot YouTube

Foto: Screenshot YouTube

Odlučno ‘da’ životu, i to bez oklijevanja – potaknuo je Sveti Otac ističući kako rašireni mentalitet koristi, takozvana kultura odbačenoga, koja danas porobljuje srcâ i umove mnogih ljudi, ima vrlo visoku cijenu; zahtijeva, naime, uklanjanje ljudskih bića, ponajviše ako su tjelesno ili društveno slabija. Svako nerođeno dijete, nepravedno osuđeno da bude pobačeno, ima lice Isusa Krista, ima lice Gospodina koji je već prije rođenja, i poslije, tek što je bio rođen, iskusio odbacivanje svijeta – rekao je papa Franjo te dodao kako je jednako tako i sa starijim ljudima. Iako je nemoćna ili je na kraju svojih dana, starija osoba nosi u sebi Kristovo lice. Njih se ne može odbaciti, kako predlaže „kultura odbačenoga“! Ne može ih se odbaciti! – ponovio je Sveti Otac.

Valja stoga ponovno istaknuti – kako stoji u Izjavi o namjernom pobačaju Zbora za nauk vjere – da je prvo pravo jedne osobe njezin život. Svatko je od nas pozvan prepoznati u nemoćnom ljudskom biću lice Gospodina, koji je u svojemu ljudskom tijelu iskusio ravnodušnost i samoću na koje često osuđujemo najsiromašnije, i to i u zemljama u razvoju, i u dobrostojećim društvima – primijetio je Papa te istaknuo da stvari imaju cijenu, i mogu se prodavati, ali osobe imaju dostojanstvo, vrijede više od stvari i nemaju cijene.

Često se nalazimo u situaciji kada je upravo život ono što manje košta. Zbog toga je pozornost prema ljudskom životu u njegovoj cjelini u posljednje vrijeme postala prava prednosnica crkvenoga učiteljstva, a posebno pozornost prema onom najnezaštićenijem životu, odnosno životu invalida, bolesnoga, onoga koji se ima roditi, djeteta, starije osobe – istaknuo je Sveti Otac.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S katoličkim je liječnicima Papa potom razmišljao o sadašnjem povijesnom trenutku u kojemu, što se tiče njihova zanimanja, živimo – kako je rekao – paradoksalnu situaciju. S jedne strane – primijetio je papa Franjo – utvrđujemo, i zahvaljujemo Bogu za to, napredak medicine, zahvaljujući radu znanstvenika koji se zanosno i ne štedeći se, posvećuju traženju novih mogućnosti liječenja. S druge se pak strane uočava i opasnost od toga da liječnik izgubi svoj identitet služitelja života.

Kulturna je dezorijentacija zahvatila i područje koje je izgledalo otporno, a to je medicina – dodao je Papa. Iako su po svojoj naravi u službi života, zdravstvena su zanimanja ponekad potaknuta na to da ne poštuju sâm život. Međutim, – kako je istaknuo Sveti Otac navodeći encikliku ‘Caritas in veritate’ – otvorenost je životu u središtu istinskoga razvoja. Paradoks se vidi u činjenici da se, dok se osobi dodjeljuju nova prava, ponekad čak i tobožnja, život ne štiti uvijek kao glavna vrijednost i prvobitno pravo svakoga čovjeka. Krajnji cilj liječnikova djelovanja uvijek ostaje zaštita i promicanje života – istaknuo je Sveti Otac te dodao da je zadaća, posebno ginekologa, biti svjedoci i širitelji kulture života. Nekada su žene koje su pomagale pri porođaju nazivali ‘domajke’; poput majke uz onu pravu majku. Tako ste i vi ‘domajke’ i ‘doočevi’.

Tko je katolik ima još veću odgovornost, posebno u odnosu na današnju kulturu; on ima pridonijeti prepoznavanju u ljudskom životu nadnaravne dimenzije, traga Božjega stvoriteljskoga djela, i to od prvoga trenutka njegova začeća – objasnio je papa Franjo te dodao – To je obveza nove evangelizacije koja često zahtijeva da idemo protiv struje, plaćajući osobno. Gospodin računa i s vama u širenju evanđelja života – napomenuo je Sveti Otac.

U tom su vidiku – rekao je potom Papa – ginekološki odjeli u bolnicama povlaštena mjesta svjedočenja i evangelizacije, jer tamo gdje je Crkva sredstvo nazočnosti živoga Boga, istodobno postaje oruđe pravoga očovječenja čovjeka i svijeta. S toga motrišta, kako je primijetio Benedikt XVI. u svojemu govoru na Katoličkomu sveučilištu Presvetoga Srca u Rimu, 2012. godine, zdravstvena ustanova postaje mjesto na kojemu odnos prema liječenju nije zvanje nego poslanje.

Papa je na kraju liječnike potaknuo da svima pokazuju, riječima i djelima, da je život uvijek, u svim svojim razdobljima i u svakoj dobi, svet i da je uvijek valjan. I to ne zbog govora o vjeri, nego zbog razuma, zbog znanosti – istaknuo je te dodao – Ne postoji neki život koji je svetiji od drugoga; jednako tako ne postoji ljudski život koji je po valjanosti važniji od drugoga. Vjerodostojnost se nekog zdravstvenog sustava ne mjeri samo po djelotvornosti, nego iznad svega po pozornosti i ljubavi prema ljudima, čiji je život uvijek svet i nepovrediv – istaknuo je na kraju papa Franjo. (rv/bitno)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 20. rujna 2013.

Možda vam se svidi