Opasnosti rata i kako graditi mir, bili su u središtu govora kojim se papa Franjo obratio članovima nevladine organizacije ‘Lideri za mir’ (Leaders pour la Paix), uključenima u aktivnosti Putujuće škole mira, koja se ovih dana održava na Papinskom lateranskom sveučilištu. Njihovo je poslanje – koje obuhvaća projekte u Egiptu, Libanonu, Vijetnamu, i koje se zanima za geografske kontekste u kojima se neprestano krši ljudsko dostojanstvo, kao što je Demokratska Republika Kongo – tkati pravu pedagogiju mira.

Izrazivši zabrinutost za trenutak kroz koji prolazimo, Papa je istaknuo veliku odgovornost članova udruge ‘Lideri za mir’, biti lider za mir. Tu, naime, nije riječ samo o obvezi.

Postali smo svjesni da ljudskoj obitelji, ugroženoj ratom, prijeti ozbiljnija opasnost: nedostatak volje za izgradnjom mira. Vaše vas iskustvo uči da, u odnosu na rat, prvi korak koji valja učiniti jest ušutkati oružje, ali poslije će se morati rekonstruirati sadašnjost i budućnost zajedničkoga života, institucijā, strukturā i službī. Mir zahtijeva oblike pomirenja, zajedničke vrijednosti i, prijeko potrebne, procese obrazovanja i formacije.

Izgradnja mira traži od nas da budemo kreativni, da, ako je potrebno, prevladamo uobičajene sheme međunarodnih odnosa – rekao je rimski biskup te potaknuo prisutne da se suprotstavljaju onima koji ratu povjeravaju zadaću rješavanja sporova među državama i unutar država, ili čak pomišljaju na silu uspostaviti uvjete pravednosti, potrebne za zajednički život narodā.

Ne smijemo zaboraviti da žrtvovanje ljudskih života, patnja stanovništva, neselektivno uništavanje civilnih objekata, kršenje načela humanosti, nisu „nuspojave“ rata; to su međunarodni zločini – istaknuo je Papa te dodao – To moramo reći i ponavljati.

Sveti se Otac potom osvrnuo na uporabu oružja za rješavanje sukoba te u tom smislu istaknuo da je to znak slabosti i krhkosti. Ključna je riječ ‘hrabrost’, koja je potrebna za pregovore, za nastavak posredništva i pokretanje pomirenja. Riječ je o hrabrosti da se ne osjećamo superiornima u odnosu na druge – primijetio je – da se suočavamo s uzrocima sukoba odustajući od interesā i nauma o hegemoniji; hrabrosti za prevladavanje kategorije neprijatelja, kako bismo postali graditelji općega bratstva, koja pronalazi snagu u različitosti i jedinstvu u težnjama zajedničkima svakoj osobi – rekao je Papa te posebne misli ponovno posvetio posljednjima, koji plaćaju najveću cijenu ratova.

Još je više potrebna hrabrost za zajednički rad pred ‘izazovom posljednjih’ koji ne traže teoretski mir, nego nadu života. Izgraditi mir stoga znači pokrenuti i poduprijeti razvojne procese kako bi se uklonilo siromaštvo, suzbila glad, zajamčilo zdravlje i skrb, očuvao zajednički dom, promicala temeljna prava i prevladala diskriminacija potaknuta ljudskom mobilnošću. Tek će tada mir postati sinonim dostojanstva svakoga našeg brata i sestre.