Papa Franjo dao je intervju za America Magazine u kojemu je progovorio o brojnim za Crkvu i svijet relevantnim temama, od unutarnjih podjela i ideologizacije vjere, preko pobačaja i skandala seksualnog zlostavljanja, pa sve do položaja žene u Crkvi, odnosa vjere i komunizma, te načina na koji Sveta Stolica pristupa Kini.

Govoreći o podjelama u američkom društvu, ali i unutar Katoličke Crkve, Papa je rekao kako kršćanstvo ne potencira, nego ujedinjuje razlike.

“Polarizacija nije katolička. Katolik ne može razmišljati ili-ili i sve svoditi na polarizaciju. Bit onoga katoličkog jest i-i. Katolik ujedinjuje dobro i ono manje dobro. Tamo gdje ima polarizacije dolazi do mentaliteta podjele koji jedne privilegira, a druge zapostavlja. Katolik uvijek harmonizira razlike”, rekao je Franjo i kao primjer naveo djelovanje Duha Svetoga – ono prvo uzrokuje kaos, iz kojega se potom stvara sklad.

“Sveti Duh u Crkvi ne svodi sve samo na jednu vrijednost, nego harmonizira suprotstavljene različitosti. To je katolički duh. Što je više sklada između razlika i suprotnosti, to je on više katolički. Što je više polarizacije, to se više gubi katolički duh i pada se u duh sektaštva”, dodao je Papa i napomenuo kako je primjer takvog pogleda na kršćanstvo i odnos Crkve prema grijehu, “koji nije puritanski” jer ujedinjuje svece i grešnike.

Slično je, smatra Papa, i s partikularnim ili politiziranim poimanjem vjere.

“Isus je imao četiri mogućnosti: biti farizejem, saducejem, esenom ili zelotom”, ali Isus nije bio nijedno od navedenoga, nego nešto drugo. “I ako pogledamo na sve devijacije u povijesti Crkve, možemo vidjeti da su one uvijek na strani farizeja, saduceja, esena ili zelota”, istaknuo je Sveti otac.

Što se tiče pobačaja kao problema sveprisutnog u zapadnom svijetu, Papa je ponovio kako u svakom udžbeniku embriologije stoji da dijete ima DNK i organe i prije nego što majka postane svjesna da je trudna: “Dakle, to je živo ljudsko biće. Ne kažem osoba, jer se o tome raspravlja, ali živo ljudsko biće. I postavljam dva pitanja: je li u redu riješiti se ljudskog bića kako bismo se riješili nekog problema? Drugo pitanje: je li u redu zaposliti ‘plaćenog ubojicu’ kako bi se riješilo problem?”

Na pitanje o teretu mnogobrojnih slučajeva seksualnog zlostavljanja u Katoličkoj Crkvi, rekao je kako je problem seksualnog zlostavljanja ekstremno ozbiljan problem cijeloga društva te podsjetio kako službene statistike navode da se 42 do 46  posto zlostavljanja odvija u domu ili u susjedstvu, nakon čega slijedi svijet sporta, potom obrazovanje, dok tri posto zlostavljača čine svećenici. “Netko bi mogao reći: ‘To je dobro, malo nas je’. Ne! I da postoji samo jedan slučaj, to bi i dalje bilo čudovišno”, ističe papa Franjo.

Podsjetivši kako je uobičajena reakcija na zlostavljanje u svim navedenim miljeima zataškavanje, papa je rekao kako je Crkva donijela odluku da više neće zataškavati, u svrhu čega su utemeljen i Papinski odbor za zaštitu maloljetnika.

“Kada pošteni ljudi vide kako se Crkva nosi s tom monstruoznošću, oni razumiju da je Crkva jedno, a zlostavljači koje se kažnjava drugo. Vođa u donošenju tih odluka bio je Benedikt XVI.”, istaknuo je papa Franjo i rekao kako je seksualno zlostavljanje zapravo stari problem, čija je novost samo u njegovim današnjim manifestacijama: “U poganskom svijetu obično su iskorištavali djecu za užitak. Jedna od stvari koja me brine je dječja pornografija. U kojim je se zemljama snima? Što vlasti u tim zemljama čine da to spriječe? To je zločin”.

Na upit o njegovu odnosu prema Ukrajini u svjetlu kritika da nije dovoljno jasno osudio rusku agresiju, papa Franjo je odgovorio kako se zna da je njegova kritika usmjerena na Vladimira Putina čak i kada ne spominje izravno njegovo ime.

“Kada govorim o Ukrajini, govorim o ljudima koji su postali mučenicima. Ako imamo mučenike, imamo i one koji su ih pretvorili u mučenike. Kad govorim o Ukrajini, govorim o okrutnosti jer imam mnogo podataka o okrutnosti trupa koje onamo dolaze. Općenito, najokrutniji su oni koji dolaze iz Rusije ali nisu dijelom ruske tradicije, kao što su Čečeni, Burjati i tako dalje. Naravno, onaj tko je pokrenuo invaziju je ruska država. To je vrlo jasno. Ponekad pokušavam to ne specificirati kako ne bih uvrijedio te radije osuđujem načelno, iako je vrlo dobro poznato koga osuđujem. Nije potrebno navesti ime i prezime”.

Papa je uzgred podsjetio i kako je ovih dana obljetnica Holodomora, genocida koji su Staljin i njegov režim proveli nad Ukrajincima od 1932. do 1933. “Vjerujem da ga je prikladno spomenuti kao povijesnu prethodnicu sadašnjeg sukoba”, rekao je papa i dodao kako neće putovati samo u Moskvu ili Kijev, nego eventualno u oba glavna grada. “Pozicija Svete Stolice je tražiti mir i razumijevanje. Diplomacija Svete Stolice ide u tom smjeru i uvijek je voljna posredovati”, istaknuo je.

Na pitanje o tome je li potrebno redefinirati ulogu žena u Crkvi, Papa je odgovorio kako žena ne može pristupiti svećeništvu jer u petrovskom načelu Crkve nema mjesta za takvo što, no kako uz petrovsko načelo u Crkvi postoji i ono marijansko, koje je još važnije.

“Čini mi se da amputiramo dio Crkve ako samo svećeničku dimenziju smatramo životom Crkve”, rekao je papa. “Crkva je žena. Ona je zaručnica. Svećenička dimenzija dolazi iz petrovske Crkve. Ali postoji i drugo načelo koje je i važnije, o kojemu ne govorimo, a to je Marijino načelo, koje je načelo ženskosti u Crkvi, žene u Crkvi, gdje Crkva vidi vlastiti odraz jer je i sama žena i zaručnica”, objasnio je papa i dodao: “Crkva koja bi imala samo Petrovo načelo bila bi Crkva svedena samo na svoju svećeničku dimenziju, i ništa više. Ali Crkva je više od svećeništva. Ona je cjelina naroda Božjega”.

“To što žena ne može pristupiti svećeništvu nije uskraćivanje. Ne. Mjesto žene znatno je važnije i tek ga treba razviti, katehezu o ženama u skladu s Marijinim načelom”, zaključio je Franjo.

Na pitanje o optužbama s kojima se suočava za pripadnost ljevici, pa i proglašavanje komunistom i marksistom, Papa je odgovorio: “Ako Evanđelje čitam jedino sociološki, da, onda sam komunist, kao i Isus. Nakon Blaženstava i Mateja 25 (‘ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni’) postoji i poruka koja je Isusova. A to je biti kršćaninom. Komunisti su ukrali neke od naših, kršćanskih vrijednosti. Neki drugi su od njih napravili katastrofu”.

Osvrnuvši se na kontroverze oko odnosa Svete Stolice i Kine, Papa je objasnio zašto dijaloški pristup u danim okolnostima smatra najboljim: “Dijalog je najbolji način diplomacije. S Kinom sam se opredijelio za dijaloški put. On je spor, ima svojih padova, ima svojih uspjeha, ali ne mogu pronaći drugi način”.

“Kineski narod posjeduje veliku mudrost i zaslužuje moje poštovanje i divljenje. Zato pokušavam voditi dijalog, jer ne idemo ih pokoriti. Ne! Tamo ima kršćana. Za njih se treba brinuti kako bi mogli biti dobri Kinezi i dobri kršćani”, dodao je Papa.

Na pitanje bi li, nakon što mu je pontifikat ušao u desetu godinu, kada se osvrne nešto učinio drukčije, papa Franjo je šaljivo odgovorio: “Sve! Pa ipak, učinio sam ono što je Duh Sveti tražio od mene. A kada nisam tako učinio, pogriješio sam”.