Papa1

Papa se u propovijedi osvrnuo na Prvo liturgijsko čitanje, iz Knjige brojeva, koje govori o mrmljanju naroda protiv Boga i Mojsija, razmišljajući o smrti u grijehu. Kad je Bog među narod poslao zmije, narod je priznao svoj grijeh i zatražio znak spasenja – rekao je Papa dodajući da Isus u evanđelju farizeje upozorava: „Umrijet ćete u grijesima svojim.“

Ne postoji mogućnost da sami iziđemo iz svoga grijeha. Zakonoznanci, učitelji Zakona, o tomu nisu imali jasno poimanje. Vjerovali su u Božji oprost, ali su se osjećali jakima, samodostatnima, sve su znali. Vjeru su, klanjanje Bogu, u konačnici pretvorili u kulturu: vrijednosti, promišljanja, u zapovijedi o vladanju, da budu odgojeni, a mislili su da Gospodin tako može oprostiti, znali su to, ali su u tom otišli predaleko – primijetio je papa Franjo.

Bog u pustinji, podsjetio je Papa, zapovijeda Mojsiju da učini zmiju i postavi je na stup; a koga zmije ugrizu, ako gleda u zmiju na stupu, ostat će živ. A što je ta zmija? – upitao je Papa. Zmija je znak grijeha, kao što smo već vidjeli u Knjizi Postanka: zmija je zavela Evu, ponudila joj grijeh. A Bog šalje da se grijeh uzdigne kao pobjednička zastava – objasnio je Papa.
Ovo nije posve jasno, ako ne shvaćamo to što Isus govori u današnjem evanđelju. Isus veli Židovima: Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam. U pustinji je dakle na stup uzdignut grijeh, ali taj grijeh traži spasenje, jer ozdravlja. Bit će uzdignut Sin čovječji, prvi Spasitelj – istaknuo je Papa.

Kršćanstvo nije filozofski nauk, ni program za preživljavanje, niti odgojni ili mirotvorni program: to su posljedice. Kršćanstvo je Osoba, Osoba uzdignuta na Križ, koja je poništila Sebe da nas spasi; učinila se grijehom. Kao što je u pustinji uzdignut grijeh, tako je ovdje uzdignut Bog, koji je poradi nas postao čovjekom i grijehom. Svi naši grijesi tu su razapeti. Kršćanstvo se ne može shvatiti, ako se ne shvati duboko poniženje Sina Božjega, koji je ponizio samoga Sebe postavši sluga – sve do smrti, do smrti na Križu, da služi – objasnio je papa Franjo.

Stoga apostol Pavao, kada govori čime se hvali, a to možemo reći i za sebe, čime se hvalimo, veli: Svojim grijesima. Mi se nemamo čim drugim ponositi, to je naša bijeda – rekao je Papa dodajući – sa strane Božjega milosrđa, ponosimo se u raspetom Kristu. Stoga ne postoji kršćanstvo bez Križa; i ne postoji Križ bez Isusa Krista – istaknuo je Sveti Otac.

Srce Božjega spasenja jest: Božji Sin koji je na sebe uzeo sve naše grijehe, naše oholosti, sigurnosti, taštine; našu želju da postanemo kao Bog. Stoga, ako se kršćanin ne zna hvaliti u raspetom Kristu, onda nije shvatio što znači biti kršćanin – ustvrdio je Papa dodajući da se naše rane, koje grijeh ostavlja u nama, ozdravljaju po Gospodinovim ranama, po ranama utjelovljenoga, poniženog i poništenoga Boga. Ovo je otajstvo Križa – istaknuo je papa Franjo.

Križ nije ukras koji stalno trebamo držati u svojim crkvama, na oltaru. Nije simbol koji nas razlikuje od drugih. Križ je otajstvo; otajstvo ljubavi Boga koji ponižava samoga Sebe, koji se poništava; postaje grijehom. Gdje je tvoj grijeh? – upitao je Papa – Ne znam, imam ih mnogo. – Ne, tvoj grijeh je tamo, na Križu. Idi tamo i potraži ga u Gospodinovim ranama i ozdravit ćeš od svojega grijeha; tvoje će rane biti iscijeljene, tvoj grijeh oprošten. Oprost koji nam daje Bog nije brisanje duga koji imamo s Njim: Oprost darovan od Boga su Rane njegova Sina uzdignuta na Križ. Neka nas On privuče k sebi; i dopustimo mu da nas ozdravi – poželio je Sveti Otac. (Radio Vatikan/Bitno.net)