“Čak i kada treba strogo kazniti nekoga tko je počinio vrlo težak zločin Crkva, koja je majka, pružit će mu pomoć i duhovnu potporu koje su prijeko potrebne kako bi u pokajanju mogao susresti milosrdno lice Oca” glavna je misao pape Franje u poruci koju je poslao Chiari Minelli, predsjednici Međunarodnoga društva za promicanje studija Kanonskoga prava (Consociatio Internationalis Studio Iuris Canonici Promovendo), društva osnovanoga prije pedeset godina u svrhu povezivanja stručnjaka za kanonsko pravo s crkvenih i građanskih sveučilišta iz brojnih krajeva svijeta, u promicanju discipline koju Papa smatra važnom za život Crkve.

Povodom te obljetnice, društvo se danas, 1. prosinca, okupilo u Rimu na konferenciji pod naslovom „Pedeset godina promicanja Kanonskoga prava u svjetskoj panorami pravne znanosti“. Papa u poruci izražava nadu da će to biti providnosni trenutak za razmišljanje kako bi obnovili suradnju na tako delikatnom području Crkve te ističe: “Budite svjesni da ste oruđe Božje pravednosti, koja je uvijek neraskidivo povezana s milosrđem”.

“Netko može biti kanonist, ali u načinu razmišljanja može biti bez vjere”, napominje papa Franjo. Zatim dodaje: “Sve crkvene dimenzije i strukture trebaju raditi na pastoralnom i misionarskom obraćenju, kako bi svijetu donijele jedino što mu je potrebno: evanđelje Isusova milosrđa. I Kanonsko pravo ima taj mandat koji je Učitelj dao svojoj Crkvi, stoga ono treba biti više pastoralno i misionarsko”.

“Postati pastoralan ne znači staviti na stranu pravila i orijentirati se po volji, nego u njihovoj primjeni valja učiniti to da vjernici u njemu pronađu prisutnost milosrdnoga Isusa koji ne osuđuje, nego potiče da više ne griješimo”.

Sveti Otac stoga potiče kanoniste na zdravo duhovno razlučivanje koje će im pomoći prepoznati što je bitno u svakodnevnom životu Crkve, u svijesti da narod Božji živi u povijesti; stoga njegovi oblici života i organizacije ne mogu biti nepromjenjivi. Valja uvijek imati na umu – ističe papa Franjo – da je suprema lex na koji se treba pozivati svaki crkveni zakon, uvijek spas duša.

“Kroz zakone, i Crkva i civilno društvo imaju za cilj zajamčiti opće dobro; međutim, u Crkvi to nije samo izvanjski red koji pojedincu omogućuje ispunjavanje njegovih obveza i ostvarivanje njegovih prava, nego je izraz prisutnosti Krista Spasitelja, unutarnja stvarnost milosti, koja je opće dobro upravo zato što pripada svakom vjerniku”, zaključuje Sveti Otac.