Zaređen za svećenika 13. prosinca 1969. godine, budući je Papa svoj poziv otkrio 16 godina prije toga, točnije 21. rujna 1953., na liturgijski spomen svetoga Matije. Toga je dana mladi Jorge Bergoglio, svrativši u župu u koju je obično odlazio, osjetio potrebu za ispovijedi, i od te se ispovijedi sve promijenilo.

Papa Franjo je jučer proslavio 51 godinu svećeništva. Jorge Mario Bergoglio je zaređen za svećenika 13. prosinca 1969. godine, samo nekoliko dana prije njegova 33. rođendana (17. prosinca). Jedanaest godina prije, 11. ožujka 1958., ušao je u novicijat Družbe Isusove u kojoj je vječne zavjete položio 22. travnja 1973. godine.

‘Bio sam siguran da moram postati svećenik’

Sveti je Otac svoj poziv otkrio 21. rujna 1953. godine, na liturgijski spomen svetoga Matije, kada je mladi Jorge Bergoglio, 17-godišnjak, svrativši u župu u koju je obično odlazio, osjetio potrebu za ispovijedi. Našao je svećenika kojega nije poznavao, i ta mu je ispovijed promijenila život.

“To je za mene bilo iskustvo susreta; pronašao sam nekoga tko me čekao. Ne znam što se dogodilo, ne sjećam se, stvarno ne znam zašto je tada tamo bio taj svećenik kojega nisam poznavao, a osjetio sam tu veliku želju za ispovijedi. Ali, istina je da me netko čekao”, ispripovijedao je papa Franjo 18. svibnja 2013. godine na Duhovskom bdijenju s pokretima, novim zajednicama, udrugama i laičkim skupinama, održanom na Trgu svetoga Petra.

“Nakon ispovijedi osjetio sam da se nešto promijenilo. Ja nisam više bio isti. Čuo sam nešto, upravo kao neki glas, poziv; bio sam siguran da moram postati svećenik”, dodao je Papa. Jorge Bergoglio je iskusio nježnu prisutnost Boga u svojem životu, osjetio je dodir na svom srcu i silazak ožjega milosrđa, Boga koji ga je, nježnim pogledom ljubavi, zvao na redovnički život, po primjeru svetoga Ignacija Lojolskog.

Taj je događaj iz njegova života nadahnuo također izbor njegova Papinskoga mota „miserando atque eligendo“ („Smilujući mu se i izabirući ga“) – koji je imao i kao biskup – a koji je uzet iz propovijedi svetoga Bede časnog, svećenika (Hom. 21; CCL 122, 149-151). Tumačeći evanđeoski događaj poziva svetoga Matije, napisao je “Vidit ergo Iesus publicanum et quia misereando atque eligendo vidit, ait ili Sequere me” (Vidio je Isus carinika, a kako je gledao pun smilovanja i odabirući, reče mu: Slijedi me).