Poglavar Katoličke Crkve, papa Franjo, dao je intervju za srpsku Politiku u kojem se osvrnuo na teme nacionalizma, pandemije i dijaloga.

U razgovoru koji je na stranicama beogradskog lista objavljen 1. studenog, Sveti je Otac poručio kako “krize mogu pogoršati postojeće nepravde na koje smo se navikli i koje smo nesvjesno opravdavali; ali mogu potencirati i najbolje prakse i reakcije među nama”.

“Tijekom ovog razdoblja primijetili smo dva stava. S jedne strane imamo autentične ‘urbane heroje’ naoružane solidarnošću i tihim, konkretnim i svakodnevnim zalaganjem, onoga koji preuzima odgovornost prema bližnjemu i traži konkretna rješenja kako nitko ne bi bio zapostavljen. S druge strane, imamo porast broja onih koji su nemilosrdno profitirali od tuđe nesreće ili onih koji su mislili samo na sebe, koji su prosvjedovali ili se žalili zbog određenih restriktivnih mjera, nesposobni prihvatiti da nemaju svi iste mogućnosti i resurse za suočavanje s pandemijom”, istaknuo je, dodavši kako je “uloga Crkve upisana upravo na ovom raskrižju”.

“Potrebna nam je promjena. Pandemija je dovela naše organizacijske i razvojne modele u krizu; ogolila je mnoge nepravde, bolne šutnje i socijalne i zdravstvene propuste, podvrgavajući velik broj naše braće procesima socijalne isključenosti i degradacije. U mnogim slučajevima, također, vidljiv je nedostatak osobnih i zajedničkih “antitijela” koja bi nam pomogla da se izborimo s krizom; a to je plod svih nastojanja da se diskreditira i zaboravi ono što je hranilo duše naših naroda, u ime, na prvi pogled, spasonosnih rutina, koje nas, na kraju, lišavaju potrebnog imuniteta. Razvoj smo sveli na jednostavan gospodarski rast, zaboravljajući da autentični razvoj mora promicati sve ljude i cijelog čovjeka.”

“Crkva ovdje treba odigrati važnu ulogu, pozivajući i djelujući kako bi normalnost koja se stvara mogla nalikovati protokolu po kojem će nam se jednog dana suditi (usp. Mt, 25). Ako budemo sposobni staviti u središte ono krhko i malo, vidjet ćemo da umnažanje kruhova nije lijepa utopija, već stvarnost.”

Upitan o porastu nacionalizma, ali i gubitku identiteta, napose onog kršćanskog, u Europi, papa Franjo istaknuo je da “nedostatak pripadnosti nagriza javni prostor, koji predstavlja našu sposobnost da posjedujemo zajedničko mi“.

“Bez zajedničkih mi jednog naroda, jedne obitelji, jednog grada, jedne budućnosti koja je sanjana i građena zajedničkim snagama – sve će biti konfliktnije i fragmentiranije. Iz tog razloga potječe moje inzistiranje da se vratimo korijenima, bogatom povijesnom, kulturnom i duhovnom nasljeđu, koje je svaka zemlja znala stvoriti. Postoji prirodni i kulturni protuotrov za nacionalizme i sve procese fragmentacije i sukoba. Dobro su vam poznate patnje tijekom ratnih sukoba iz nedavne prošlosti koji su nanijeli teške rane, koje tek trebaju zacijeliti. Sačuvati pamćenje naših naroda znači sačuvati budućnost. Ne da bismo ostali usidreni u prošlosti, već da bismo s hrabrošću gledali u sadašnjost i s nadom u budućnost; ne da bismo oponašali ili ponavljali podvige prošlosti, već da bismo pronašli duh koji je omogućio našim narodima da se ponovno usprave.”

Sveti Otac dodao je kako “dijalog ne podrazumijeva poništavanje ili zanemarivanje razlika, pa čak i rana koje su, možda, nanesene u prošlosti”.

“Suprotno tome, dijalog je svjestan i skroman način prihvaćanja povijesti, nepravdi, razlika i njihovog pozicioniranja u odnosu na budućnost u kojoj politike povezivanja i podjela, sustavi koji podrazumijevaju nezasitnu utrku za profitom i ideološke tendencije koje potiču na mržnju, neće imati zadnju riječ (vidi Dokument o ljudskom bratstvu). Sukobi se ne rješavaju zaboravom, neznanjem ili ‘brisanjem svega i kretanjem od početka’, već dijalogom, koji podrazumijeva prepoznavanje drugoga i radosno prihvaćanje da smo pozvani proširiti svoj pogled kako bismo prepoznali veće dobro, od kojeg ćemo svi imati koristi.”

Papa je bio upitan i o načinu na koji bira destinacije koje će posjetiti tijekom svojih apostolskih pohoda.

“U planu svog putovanja pokušao sam dati prednost onim mjestima koja do tada nije posjetio nijedan papa, pa čak i onim regijama u kojima prisutnost Katoličke Crkve gotovo da i ne postoji. Sposobnost da se susretnemo i slušamo jedni druge, slavimo euharistiju i otkrijemo kako naša braća žive vjeru u okolnostima nevolje čini nam svima dobro; ‘Potrese nas’ i pomaže nam da se repozicioniramo u odnosu na misiju koja nam je dodijeljena. Sjećam se da su mi, dok sam pripremao putovanje, rekli: ‘Sveti Oče, u toj regiji ima vrlo malo katolika. Zašto ne bismo uzeli u obzir druga mjesta?’ Moj je odgovor bio trenutan: ‘Imaju li naša braća, samo zato što ih je malo, manje prava od ostalih?’ Živjeti vjeru u kontekstu progona ili manjina postaje svjedočanstvo koje vrijedi cijeniti”, odgovorio je Sveti Otac, dodavši kako “s periferije lakše vidimo perspektivu, ono što je naglašeno, nepravde, posjekotine, kao i znakove nade, koje često ignoriramo kada se nalazimo u središtu”.

Cijeli intervju možete pročitati OVDJE.