Tijekom jučerašnje opće audijencije u dvorani Pavao VI, u Vatikanu, Sveti je Otac nastavio katehezu o svetopisamskoj molitvi govoreći o Isusovoj molitvi u Maslinskom vrtu koju evanđelist Marko opisuje u 14. poglavlju.

Papa

Papa je potaknuo vjernike da se mole Bogu kako bi mogli s Isusom bdjeti u molitvi, svaki dan slijediti Očevu volju, premda se govorilo i o križu, da se sve više suobličuju s Gospodinom da na zemlju donose malo ‘Božjega neba’.

Nakon Posljednje večere Isus se zaputio na Maslinsku goru da se u molitvi sjedini sa svojim Ocem. Isus se često povlačio u osamu na molitvu, ali ovaj put se zbilo nešto novo, sa sobom poziva Petra, Jakova i Ivana, želi njihovu blizinu. Tu trojicu učenika pozvao je i na brdo preobraženja. Znakovita je njihova blizina, premda se i te noći Isus sam obraća Ocu, jer njegov je odnos s Ocem jedinstven i poseban, odnos između Jedinorođenca i Oca. Premda moli u samoći, želi da trojica pozvanih budu blizu u trenutku kad se priprema do kraja ispuniti Očevu volju, poziva ih da ga slijede na križnom putu. Ovako veli evanđelist Marko: I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Zapade u strah i tjeskobu te im reče: „Žalosna je duša moja do smrti. Ostanite ovdje i bdijte!“- rekao je Sveti Otac.
Objašnjavajući Isusove riječi Papa je rekao da se u njima odražava zbilja brojnih starozavjetnih proroka, koji su tijekom svojega poslanja doživjeli neprijateljstvo, odbacivanje i progone i stoga su poput Mojsija i proroka Ilije željeli umrijeti. Isusove riječi potvrđuju da on u onome „času“ osjeća strah i tjeskobu, osjeća duboku samoću upravo dok se ispunjao Božji plan. U tomu je Isusovu strahu i tjeskobi sažet čovjekov užas pred smrću, njezina neizbježnost i osjećaj težine zla s kojim se susrećemo tijekom života – objasnio je Benedikt XVI.
Govoreći o Markovu opisu Isusove molitve, Papa je rekao da Isusovo padanje licem prema zemlji očituje pokoravanje Očevoj volji, apsolutno pouzdanje u Oca. Ta se gesta ponavlja na početku slavljenja muke, na Veliki petak, kod redovničkog zavjetovanja te đakonskog, svećeničkog i biskupskog ređenja, da se i tjelesno u molitvi očituje potpuno predanje Bogu. Isus moli Oca, ako je moguće da ga mimoiđe ovaj čas. Nije riječ samo o čovjekovu strahu i tjeskobi pred smrću, nego i o zaprepaštenju Sina Božjega koji vidi užasni teret zla koji će morati uzeti na sebe i obuzdati ga da mu oduzme moć – ustvrdio je Sveti Otac.
Tumačeći Isusovo obraćanje Ocu: „Abba, Oče! Sve je tebi moguće. Otkloni ovaj kalež od mene! Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ Papa je rekao da molitva očituje sinovski odnos i svijest o Božjoj svemoći, te dramu Isusove ljudske volje pred smrću i zlom, i treći, odlučujući, izraz prema kojem ljudska volja u potpunosti prihvaća Božju volju. Isus zaista završava molitvu: „Ali ne kako ja hoću, nego kako ti hoćeš!“ U jedinstvu božanske osobe Sina ljudska se volja cjelovito ostvaruje u posvemašnjem predanju Ocu, kojem se obraća izrazom Abba – objasnio je Sveti Otac.
Podsjećajući da sveti Maksim Priznavalac tvrdi da je ljudska volja od samog stvaranja usmjerena na Božju, te da se u potpunosti ostvaruje i da je slobodna kad joj se pokorava, Papa je rekao da su Adam i Eva mislili da je vrhunac slobode i osobnog ostvarenja u neprihvaćanju volje Božje, te da Isus na Maslinskoj gori ljudsku volju ponovno vraća volji Božjoj. Naravna je volja u Isusu posvema sukladna s Božjom voljom. Njegova se ljudska volja u življenju sinovstva poistovjećuje s voljom Očevom, u posvemašnjem pouzdanju u Oca. Tako nam Isus veli da čovjek jedino suobličavanjem ljudske volje s božanskom postiže svoju uzvišenost, biva „božanski“. Jedino izlazeći iz sebe, samo u pokoravanju volji Božjoj, ostvaruje se Adamova želja, dakle svih nas, da budemo doista slobodni. A u Getsemaniju je Isus upravo to učinio: prenoseći ljudsku volju u Božju rađa se istinski čovjek, a mi smo otkupljeni – ustvrdio je Benedikt XVI. dodajući da je to sažeto opisano u 543. članku Kompendija Katekizma Katoličke crkve.
Zaključujući katehezu, Sveti je Otac ustvrdio da u svakodnevnoj molitvi: „budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji“, molimo Gospodina da zemlja postane nebo, mjesto ljubavi, dobrote, božanske ljepote, a to može postati ako se na zemlji vrši Božja volja. U Isusovoj moliti u Getsemaniju zemlja je postala nebo, jer se na zemlji ispunila Božja volja. To je važno i za našu molitvu. Moramo naučiti povjeravati se Božjoj providnosti, moliti Boga da nam udijeli snage da možemo izići iz sebe i prihvatiti volju njegovu, suobličiti se s njom ponavljajući „budi volja tvoja“ – zaključio je Benedikt XVI. (rv/bitno.net)