Oni su dvojica papa koji su obilježili prošlo stoljeće, ne samo za vjernike nego za cijeli svijet

U nedjelju, 27. travnja u bazilici sv. Petra na proglašenju svetim dvojice papa bit će nazočno 150 kardinala, 1000 biskupa, više od 6000 svećenika i dvojica živućih papa: sveti otac, papa Franjo i sveti otac, papa u miru Benedikt XVI. Papa Franjo će predsjedati liturgiji proglašenja svetim pape Ivana XXIII. i pape Ivana Pavla II. Papa u miru će biti među koncelebrantima. Previše papa na istom mjestu u isto vrijeme? Unatoč kritičkim pitanjima, kao što je primjerice ono o primjerenosti da pape proglašavaju svoje prethodnike svetima, zasigurno je mnogo onih koji imaju dobre razloga za radost i slavlje.

Poljaci će se jako radovati proglašenju svetim Ivana Pavla II. Ne samo zbog brzine njegova uspona na oltar, nego i zbog toga što se, nakon dugogodišnjeg papinstva, jošuvijek ne gasi živa uspomena, globalna prisutnost i ponos na poljskoga papu.

Mnogi kojima je II. Vatikanski sabor na srcu imat će dobre razloge za radost zbog proglašenja svetim Ivana XXIII. Oslobođenje od čuda kojim je papa Franjo otvorio put proglašenju ovoga pape svetim ne baca nikakvu lošu sjenu na papu koji je sazvao i otvorio II. Vatikanski. Papa Franjo je odlučio kanonizirati Ivana XXIII. “pro gratia”tj. upisati ga u svete bez potvrde čuda. Čini se da ima dobre razloge za to. Uz to, htio je da kanonizacija ove dvojice papa bude istovremeno, a ne odvojeno kako bi to jedan dio vjernika želio.

Papa Franjo je, uz to, prvi papa nakon II. Vatikanskog sabora koji nije sudjelovao u njegovu radu. Njegova volja da proglasi svetim Ivana XXIII. govori i o njegovom stavu prema Koncilu. Proglašenje svetim pape koji ga je sazvao baca i na sami Koncil svjetlo svetosti i važnosti za život Crkve. Pedest godina nakon Koncila ni Koncil ni papa koji ga je sazvao nisu zaboravljeni. Naprotiv. Čini se da su iznimno aktualni. I, postaje jasno kako je to važno sadašnjem papi.

Za hrvatske vjernike II. Vatikanski nije igrao toliko važnu ulogu kao što je igrao papa iz Poljske. Premda je II. Vatikanski i u hrvatskoj crkvi pokrenuo vjerski i teološki život, premda upravo Koncilu valja zahvaliti probijanje glasa vjernika u ozračju ateističkoga komunizma i oblikovanje vjerničkoga života u nepovoljnim uvjetima, ipak je poljski papa Hrvatima ostao puno dublje u sjećanju. Mnogi Ivana XXIII. ne pamte, a neupitno je da mnogi pamte Ivana Pavla II. On je snažno podupirao borbu hrvatskoga naroda za samostalnost. Tri puta je bio u Hrvatskoj. Govorio je i pjevao na hrvatskom jeziku. Posvetio je mnoge kamene temeljce za ponovnu izgradnju razrušenih crkava. Ostavio je traga u zajedničkoj memoriji. Volio je Hrvate i to je znao pokazati. Ušao je u naše domove i naša srca. Hrvati su voljeli i druge pape. Došao nam je i papa Benedikt XVI., ali ni jedan nije toliko prirastao srcima hrvatskih katolika kao Ivan Pavao II.

U jednom nedavnom razgovoru papa u miru, komu je uostalom Ivan Pavao II. poklonio veliko povjerenje, kaže da je uvjeren kako je Ivan Pavao II. svet. Navodi razloge: njegov intenzivni odnos s Bogom, zajedništvo s Gospodinom iz kojega je proizlazila radost kojom je nosio težinu poslanja i hrabrost s kojom se susretao s poteškoćama. Nije se odvećbrinuo o učinku svojih odluka. Brinuo se za svoju vjere, nadasve oko toga da mu odluke izrastu iz nje i da bude spreman na udarce koji su nerijetko dolazili nakon odluka. Bio je neumoran i uporan. Resila ga je hrabrost za istinu, ta neobična odvažnost ljudi na čelu nekog društva ili zajednice. Tko je iskusio zajednicu kojoj na čelu stoji neodlučan čovjek bez hrabrosti za istinu zna kako je zbog toga cijela zajednica bolesna. Hrabrost za istinu Ivana Pavla II. bila je iznimno važna za život cijele Crkve. Ivan Pavao II. nije se ravnao mjerilima uspjeha premda je to mogao i premda su to često činili mediji. Ravnao se savješću i vjerom, a uvid u njih nije dostupan izravno.

Ivan Pavao II. je bio veoma privlačan fotografima. Bezbroj je njegovih fotografija, a one koje su nastale za njegovih posjeta Hrvatskoj govore mnogo o njemu čak i kada sve njegove riječi odu u zaborav.

U nedjelju će ova dvojica papa koji su obilježili prošlo stoljeće biti proglašeni svetim. Što to znači vjernicima? Kao da im njihova svetost otvara vrata za osobniji i bliži odnos s likovima koje pamte i poznaju i kao da mogu biti u društvu s njima u svojim najintimnijim trenucima povezanosti s Bogom.

Znači li nedjeljna kanonizacija išta nevjernicima i agnosticima? Njima svetost nije neki smisleni pojam. Trebaju ga prevesti u razumljivi jezik: uzor, cijenjen lik, heroj vjere, sposoban vođa ili nešto slično. No, ne mogu ne vidjeti važnost za život i duh hrvatskih katolika i hrvatskoga naroda. Vjernike se može prosuđivati i očima koje ne vide vjeru.

Ivana XXIII. se naziva dobrim. S razlogom. Bio je prožet i obilježen dobrotom. Ivan Pavao II. je bio karizmatični komunikator. Znao je komunicirati s masama u globalnome svijetu. Obojica su prerasla i svoje vrijeme i izvanjske granice svoje Crkve. Svijet koji je snažno fokusiran na papu Franju u nedjelju će se naći pred zahtjevnijim zadatkom: što reći o papinstvu i Crkvi kada su odjednom u isto vrijeme četvorica papa u središtu pozornosti? Vjernicima je tu lakše. Njima u središtu nije ni sveti papa ni sveti otac, a ipak kroz svakog od njih prosijava neka dobra strana Uskrsloga.

Prof. dr. sc. fra Ante Vučković

Autor je franjevački redovnik, autor brojnih teoloških djela i nekadašnji dekan KBF-a u Splitu. Trenutačno je prodekan za znanost na tom fakultetu.