PROPOVIJED PAPE FRANJE U SVETOJ MARTI
Mjesto kršćanina je svijet kako bi navijestio Isusovu riječ, kako bi rekao da smo spašeni
Kršćaninovo mjesto je svijet kako bi naviještao Isusa, no njegov pogled je upravljen prema nebu kako bi s Njime bio sjedinjen – kazao je papa Franjo za vrijeme svoje propovijedi, na jutarnjoj misi u Domu Sveta Marta u petak, 26.svibnja 2017.
Čitanja nas upućuju na tri riječi, tri referentna mjesta kršćanskoga puta. Prva riječ je sjećanje. Uskrsli Isus učenicima kaže da idu pred njim u Galileju – ondje se, naime, dogodio prvi susret s Gospodinom. Svatko od nas ima svoju vlastitu ‘Galileju’, ondje gdje nam se Isus po prvi put pokazao; gdje smo ga prepoznali; i gdje smo ga imali radost slijediti. Da bi bili dobri kršćani neophodno je da se uvijek sjećamo prvoga susreta s Isusom ili pak onih susljednih susretâ. To je milost sjećanja koja mi u času kušnje daje sigurnost – objasnio je Sveti Otac.
Druga točka je molitva. Kada je Isus uzašao na nebo nije se od nas odvojio: tjelesno da, ali je uvijek ostao povezan s nama kako bi za nas posredovao. On Ocu pokazuje svoje rane – cijenu koju je platio za nas radi našega spasenja. Dakle, trebamo moliti za milost da promatramo nebo, milost molitve, odnos u molitvi s Isusom koji nas ovoga časa sluša, s nama je. Zatim je tu i treća točka – svijet. Isus prije nego je otišao kaže učenicima: Idite po svem svijetu i učinite učenicima sve narode. Idite: mjesto kršćanina je svijet kako bi navijestio Isusovu riječ, kako bi rekao da smo spašeni, da je On došao kako bi nam dao milost, i sve nas sa sobom poveo pred Oca – kazao je papa Franjo.
To je topografija kršćanskoga duha – tri referentna mjesta našega života: pamćenje, molitva, poslanje i tri riječi za naš put: Galileja, nebo, svijet. Kršćanin se treba kretati unutar ovih triju dimenzija i moliti za milost pamćenja: da nikad ne zaboravim trenutak kada si me izabrao, da nikad ne zaboravim trenutke naših susreta – tako kazati Gospodinu – potaknuo je papa Franjo. Zatim moliti, gledati nebo gdje on za nas posreduje. A zatim slijedi poslanje: to ne znači da svi trebaju otići u inozemstvo; ići u misije te živjeti i svjedočiti Evanđelje, znači obznaniti narodu kakav je Isus. To, ali uz svjedočanstvo i uz Božju riječ; jer ako govorim kakav je Isus; što je kršćanski život, a živim kao poganin, to ne služi ničemu – rekao je Papa.
Ako s druge strane, živimo u sjećanju, molitvi i poslanju, kršćanski život će biti lijep i radostan: i to je posljednja rečenica koju nam Isus u Evanđelju govori. U onaj dan, u dan u koji budete živjeli kršćanski život ovako, znat ćete sve i nitko vam neće oduzeti vašu radost. Nitko, jer imam sjećanje na susret s Isusom, imam sigurnost da je Isus u nebu i u ovom času za mene posreduje; sa mnom je; i molim za hrabrost da mogu kazati; izaći iz sebe i kazati drugima i posvjedočiti svojim životom, da je Gospodin uskrsnuo; da je živ. Sjećanje, molitva, poslanje. Neka nam Gospodin dâ milost da razumijemo ovu topografiju kršćanskog života i idemo naprijed s radošću – onom radošću koju nam nitko ne može oduzeti – kazao je na koncu svoje propovijedi, Sveti Otac.