Ako nas neprijatelj ujedinjuje u smrti, tko smo mi da se za života razjedinjujemo – kazao je Papa u svom jučerašnjem obraćanju predstavnicima i članovima Obnove u Duhu Svetomu, govoreći spontano o ekumenizmu krvi, koja povezuje sve kršćanske denominacije.

pope-francis

Foto: L’Osservatore Romano

Papa je zatim napravio kraći povijesni uvod nastanka Obnove u Duhu.

Spomenuvši se kardinala Suenensa, velikoga pobornika i zaštitnika Obnove, ponovio je i njegovu želju: da se karizmatska obnova kao takva izgubi kako bi se preobličila u Duhovsku milost za cijelu Crkvu i kako bi ostala vjerna svom izvoru; rijeka se treba izgubiti u oceanu – kazao je – podsjetio je papa Franjo. Veoma cijenim vaš odziv na moj poziv koji sam vam odavde uputio u siječnju. Hvala vam na ovom srdačnom i toplom odgovoru.

Sveti Otac je zatim kazao kako se rijeka – ako se u svom toku zaustavi – kvari. Isto je tako i s Obnovom: ako ova struja milosti ne završi u Božjemu oceanu, u Božjoj ljubavi, onda djeluje radi sebe same, a to onda ne bi bilo od Isusa Krista, nego od zloga, od oca laži. Obnova od Boga dolazi i k njemu teži.

Papa Franjo je nastavio podsjetivši kako je papa Pavao VI. Obnovu u Duhu blagoslovio, ali je i upozorio na neke stvari koje bi trebalo izbjeći. Na prvome mjestu je napast da se karizmatska obnova uvrsti u kategoriju «pokreta». Karizmatska obnova nije pokret u općemu sociološkom smislu. Nema utemeljitelja, nije jednolična, a uključuje raznolikost. To je struja milosti, ponovni dah Duha svim članovima Crkve: laicima, redovničkom staležu, svećenicima i biskupima. Izazov je to za sve nas – kazao je papa Franjo.

Nismo mi dio Obnove, nego Obnova postaje dio nas, u prihvaćanju milosti koju nam pruža. Papa Franjo je zatim podsjetio kako je kardinal Suenens obnovu smatrao djelom Duha, koje je bez ljudskih utemeljitelja, prostrujilo milošću davne 1967. godine. Obnovljene osobe, nakon što su primile milost krštenja u Duhu, kao plodove te milosti pokrenuli su brojne udruge, saveze, škole formacije, škole evangelizacije, redovničke kongregacije, ekumenske zajednice te zajednice za pomoć siromasima i potrebitima – rekao je.

Na stadionu sam prošle godine govorio o jedinstvu u različitosti. U Evangelii gaudium  pisao sam o sferi i poliedrima. Nije dovoljno govoriti o jedinstvu, budući da nije riječ o bilo kakvom jedinstvu. To nije uniformiranost. Moglo bi se o jedinstvu misliti kao o sferi na kojoj je svaka točka jednako udaljena od središta i gdje nema razlike od jedne do druge. Model je poliedar u kojem se ogleda stjecište svih dijelova koji u njemu čuvaju svoju originalnost, a predstavljaju karizme, u jedinstvu ali i u vlastitoj različitosti. Jedinstvo u različitosti.

Razlike su važne jer govorimo o djelu Duha Svetoga, ne o našemu. Jedinstvo u različitosti izražaja zbilje, kolike je Duh Sveti već htio pobuditi. Potrebno je također sjetiti se da je cjelina ovog jedinstva veća od jednoga njezina dijela, i za dio se ne može reći da je cjelina. Ne može se na primjer reći: Mi smo poznata struja Karizmatske obnove, a vi niste.

Takvo što ne dolazi od Duha; Duh Sveti puše kamo, kada i kako hoće. Jedinstvo u različitosti i Istini koja je sam Isus. Koja je zajednička oznaka onih koji su ponovno rođeni iz ove struje milosti? Obratiti se u nove osobe – to je krštenje u Duhu. Ima još nešto što je potrebno pojasniti u ovoj struji milosti – oni koji predvode.

Postoji velika napast za voditelje – ponavljam: draži mi je izraz: služitelji, koji služe – a ta napast dolazi od zloduha; napast da se smatramo nezamjenjivima, u onome što obavljamo. Zloduh neke od njih dovodi do htijenja da postanu oni koji komandiraju, oni koji su u centru… I tako, korak po korak, skliznu u autoritarizam, personalizam i zajednicama obnovljenim u Duhu, ne dopuštaju da dišu. Ovu napast trajnom čini položaj onih koji se smatraju nezamjenjivima, položaj koji uvijek ima oblik moći i izdizanja nad druge.

Ovo neka nam je jasno: jedini nezamjenjivi u Crkvi su Duh Sveti; i Isus – Gospodin. U službama voditelja, vrijeme službe treba ograničiti. Važna služba voditelja, voditelja laika, jest da čini te rastu, sazrijevaju duhovno i pastoralno, oni koji će ih naslijediti nakon što završi njihova služba. U životu Crkve nema voditelja. To se događa u nekim zemljama gdje postoji diktatura.

Ova napast čini da prijeđeš od služitelja do gospodara; da se zagospodariš nad zajednicom ili skupinom, što čini također da postaneš tašt. Tolike napasti čine da zajednica trpi i da se ograniči dobro (koje bi se moglo učiniti) te se promeću u organizacije poput onih nevladinih, a vlast ih dovodi do taštine! Oprostite mi, ali reći ću to: ne postaju li mnogi poput pauna? – zapitao se Papa.

Druga su stvar utemeljitelji koji su od Duha Svetoga primili karizmu utemeljenja. Za taj dar imaju obvezu čuvati ga, učiniti da njihova zajednica sazrijeva. Utemeljitelji su doživotni. To su oni koji nadahnjuju, ali i dopuštaju da se stvar i dalje razvija. Papa je zatim spomenuo dobrog utemeljitelja koji je u izvjesnom trenutku spontano postao pomagač i pustio da voditeljima postanu drugi.

Papa Franjo je zahvalio te sve potaknuo da idu naprijed, da se zauzimaju za sve; i da sa svima u Crkvi – podijele krštenje u Duhu koje su primili. Pomoći narodu Božjemu u osobnom susretu s Isusom Kristom, koji nas mijenja u nove osobe, u male skupine, ponizne ali učinkovite, jer Duh je onaj koji djeluje. Gledajte na odnose koji se svjedoče, u obitelji, na poslu u društvenom životu, u župi, u molitvenim skupinama, sa svima.

Papa je sudionike skupa potaknuo na inicijativu i uspostavu veza povjerenja i suradnje s biskupima; tamo gdje se nalaze. Jaki znak Duha u karizmatskoj obnovi je i težnja jedinstvu tijela Kristova. Duhovni ekumenizam, ekumenizam molitve. »Oče, zar smijem moliti s evangelikom, s pravoslavcem luteranom?» – Moraš, moraš!. Primili ste isto krštenje, svi smo primili isto krštenje, svi koračamo Isusovim putem i njega želimo; svi smo mi  kroz povijest, doprinijeli ovim podjelama i mnogi su motivi za to, ali nisu svi oni dobri. Imamo učiniti sve moguće kako bismo išli zajedno: duhovni ekumenizam, ekumenizam molitve, ekumenizam rada, ali u ljubavi i zajednički, ekumenizam čitanja biblije; zajedno krenuti prema jedinstvu. „Ali, za takvo bi što trebali potpisati nekakav dokument?! – Ma dopusti da te Duh Sveti ponese naprijed; moli, radi, ljubi i Duh će Sveti učiniti ostalo! – potaknuo je Papa Franjo.

Radio Vatikan|Bitno.net