Došašće – promišljanje Svetoga Oca

U vrijeme Došašća, dok se naša srca pripremaju za proslavu Kristova rođenja, za dolazak Boga koji se utjelovio u utrobi Djevice Marije, Boga koji je postao malen, koji je postao dijete, prisjetimo se razmišljanja pape Benedikta XVI. na početku Došašća prošle godine, u propovijedi tijekom Večernje Prve nedjelje Došašća, u čije je središte stavio upravo život koji se rađa. 

Embrij u majčinu krilu nije gomila biološkoga materijala, nego novo živo biće, dinamično i zadivljujuće uređeno, novi pojedinac ljudske vrste; takav je bio Isus u Marijinoj utrobi; tako je bilo za svakoga od nas, u majčinoj utrobi – istaknuo je u propovijedi Sveti Otac. Utjelovljenje nam na iznenađujući način i posebnom svjetlošću očituje da svaki ljudski život ima vrlo veliko, neusporedivo dostojanstvo – rekao je Papa primijetivši da je čovjek posebna originalnost u odnosu na sva druga živa bića koja napučuju zemlju. On istodobno i neodvojivo živi u duhovnoj i tjelesnoj dimenziji. (…) Dio smo ovoga svijeta, povezani s mogućnostima i ograničenjima materijalnoga stanja; ali istodobno otvoreni smo beskonačnom obzoru, sposobni razgovarati s Bogom i prihvatiti Ga u sebi – istaknuo je Papa.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Bog nas voli duboko, potpuno, bez razlike; poziva nas na prijateljstvo s Njim; čini nas sudionicima stvarnosti koja je iznad svake zamisli, misli i riječi, odnosno samoga svojeg božanskog života – napomenuo je Sveti Otac te istaknuo da stoga sa zahvalnošću postajemo svjesni vrednote, neusporedivoga dostojanstva svake ljudske osobe, kao i velike odgovornosti koju imamo prema svima. Vjerovanje u Isusa Krista – prema Papinim riječima – zahtijeva i novi pogled o čovjeku, pogled pouzdanja, i nade. Osim toga, samo iskustvo i zdrav razum potvrđuju da je ljudsko biće subjekt koji je sposoban razumjeti i htjeti, samosvjestan je i slobodan, neponovljiv i nezamjenjiv, vrhunac svih zemaljskih stvarnosti, koji iziskuje da bude priznat kao vrednota po sebi, i zaslužuje da bude uvijek prihvaćen s poštovanjem i ljubavlju – istaknuo je Sveti Otac.

Čovjek ima pravo na to da se prema njemu ne odnosi kao predmetu koji se posjeduje, ili kao prema stvari kojom se može manipulirati prema vlastitoj volji, da ne bude sveden na jednostavno sredstvo u korist drugih i njihovih interesa – ističe Papa. Osoba je dobro po sebi, stoga se ima uvijek tražiti njezin cjeloviti razvoj. A ljubav prema drugima, ako je iskrena, spontano postaje povlaštena pozornost prema najslabijima i najsiromašnijima. Na toj se crti – kako je rekao Sveti Otac – nalazi i skrb Crkve prema životu koji se rađa, onom najslabijem, onomu kojem najviše prijeti samoljublje odraslih i zamračenje savjesti.

Primijetivši potom da postoje kulturalne težnje koje nastoje umrtviti savjesti raznim izgovorima, Sveti je Otac istaknuo da što se tiče embrija u majčinoj utrobi, i sama znanost ističe njegovu samostalnost koja je sposobna za međudjelovanje s majkom, zatim koordinaciju bioloških postupaka, kontinuitet razvoja, i sve veću slojevitost organizma. Nije riječ o gomili biološkoga materijala, nego o novom živom biću, (…) novom pojedincu ljudskoga roda – istaknuo je Papa te dodao da stoga nema nikakva razloga da ga se ne smatra osobom od samoga začeća.

Nažalost, – primijetio je na kraju Sveti Otac – i nakon rođenja, život se djece i dalje napušta, prepušta gladi, bijedi, bolesti, zlostavljanju, nasilju i iskorištavanju. Stoga je, pred tom žalosnom stvarnošću nepravdi počinjenih nad ljudskim životom, prije i poslije rođenja, Sveti Otac istaknuo snažan poziv pape Ivana Pavla II. na odgovornost sviju prema svakome: „Poštuj, štiti, voli i služi životu, svakom ljudskom životu! Samo ćeš na tom putu pronaći pravednost, razvoj, istinsku slobodu, mir i sreću“ – napisao je Ivan Pavao II. u enciklici Evangelium vitae. (rv/bitno.net)


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 7. prosinca 2011.

Možda vam se svidi