Na jutarnjoj audijenciji s papom Franjom kardinal Marcello Semeraro iznio je potvrdno mišljenje plenarne skupštine Kongregacije za kauze svetaca o dodjeli titule crkvenog naučitelja svecu iz 2. stoljeća Irineju Lionskom, javlja Vatican News.

Papa Franjo je o tome već govorio 7. listopada prošle godine u susretu s Mješovitom pravoslavno-katoličkom radnom skupinom “Sveti Irenej“. Tom je prilikom rekao kako će njihova zaštitnika uskoro rado proglasiti crkvenim naučiteljem, nazivajući sveca važnim duhovnim i teološkim mostom između istočnih i zapadnih kršćana, ističući kako je u njegovom imenu utisnuta riječ “mir“.

Tko je sv. Irenej?

Smatra se da je sveti Irenej rođen u Smirni, na području današnje Turske između 130. i 140. godine, te je pripadao kršćanskoj obitelji grčkog podrijetla. Kao mladić upoznao je svetoga Polikarpa, biskupa toga grada, učenika svetog Ivana. Potom oko 170. odlazi naviještati evanđelje u Galiju. Nakon tragične smrti biskupa Potina u zatvoru 177. godine, Irenej je pozvan naslijediti njegovo mjesto kao biskup Lyona te se od tada u potpunosti posvetio pastoralnoj službi sve do 202. kada je stradao tijekom masakra lionskih kršćana pod carem Septimijem Severom. Pokopan je u crkvi Svetog Ivana, kasnije nazvana Sveti Irenej. Njegova je grobnica uništena 1562., a njegovi su posmrtni ostatci raspršili hugenoti tijekom vjerskih ratova.

Od vjerodostojnih djela sv. Ireneja sačuvane su nam dvije rasprave: Dokazivanje apostolskoga propovijedanja i Izlaganje apostolskoga propovijedanja. U njima sv. Irenej na kratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o Bogu Ocu, stvoritelju; o Bogu Sinu, otkupitelju; o Duhu Svetom, koji je prosvjetljivao proroke i vodio pravednike.

Međutim, postao je poznat svojim djelom “Protiv hereza” (lat. Adversus Haereses), u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku.

Tko su naučitelji Crkve?

Od vremena Bonifacija VIII., čiji je pontifikat obuhvatio kraj 13. i početak 14. stoljeća, “naučitelj Crkve” je naziv koji službeno dodjeljuje papa ili opći sabor kako bi se nekoga posthumno (obično dugo nakon smrti) označilo kao mudrog, svetog i učenog te stoga kao izvor zdravog nauka za cijelu Crkvu. U prvim se stoljećima taj naslov dodjeljivao spontanije. Kasnije je papa Benedikt XIV. odredio specifične norme: pravovjernost, osobna svetost, znanje i izričita preporuka najviših crkvenih vlasti. U teološkim raspravama osobita se pozornost posvećuje tekstovima i mišljenjima onih koji su crkveni naučitelji, jer se smatra da oni predstavljaju tradiciju na najvišoj razini.

Sa svetim Irenejom broj crkvenih naučitelja i naučiteljica povećat će se na 37, od čega je njih 17 živjelo prije istočnog raskola 1054. godine te ih štuju i katolici i pravoslavci. Posljednjeg naučitelja Crkve, svetog Grgura iz Nareka, proglasio je papa Franjo 2015. godine. Više o njima možete saznati OVDJE.

Na kraju, dodajmo kako je za vrijeme današnje audijencije Papa također odobrio promicanje dekreta o priznavanju herojskih kreposti Sluga Božjih Francesca Saverija Toppija, OFMCAp, prelat Pompeija (1925. – 2007.); Marije Terezije DeVincenti, osnivačice Kongregacije Malenih radnika Presvetih Srdaca Isusa i Marije (1872. – 1936.) kao i Gabrielle Borgarino, pripadnice Družbe Kćeri milosrđa (1880. – 1949.).