Da raščistimo odmah na početku – članovi redakcije portala Bitno.net vjeruju kako će glavnu, pa i presudnu ulogu u odabiru novoga pape imati Duh Sveti (pri čemu, naravno, uvažavamo postojanje slobodne volje svakog od pojedinih kardinala). Međutim, to nije razlog da u danima uoči konklava ne predstavimo kardinale koje mediji skloniji špekulacijama obično navode kao glavne kandidate za novoga biskupa rimskog. Ne činimo to zbog toga kako bi se takvim špekulacijama pridružili, nego da, jednostavno, našim čitateljima iznova predstavimo neke od najutjecajnijih i najzanimljivijih kardinala koje Katolička crkva u ovom trenutku ima. Uzbudljivo duhovno bogatstvo “jedinstva u različitosti” koje karakterizira Crkvu vidljivo je i u Božjim slugama koji čine njezin Kardinalski zbor, onaj koji će uskoro u Rimu izabrati novoga Papu.

Marc Ouellet, prefekt Kongregacije za biskupe

Nekadašnji primas Kanade i nadbiskup Quebeca članom je sulpicijanskog udruženja apostolskog života, a u javnim istupima već je nekoliko puta naglasio kako ne bi želio postati papom, pa je tako još 2005. iskreno izjavio kako je za njega ta mogućnost “jednaka noćnom košmaru”.

Rođen je 8. lipnja 1944. u La Motteu u frankofonskoj pokrajini Quebec. Obitelj mu je bila vjernička, ali, kako je sam rekao, više u “tradicionalnom” smislu. Kao mladić, Ouellet se bavio hokejom, pa se kao 17-godišnjak ozlijedio, a potom proveo neko vrijeme mirujući i čitajući duhovnu literaturu, posebice djela sv. Terezije iz Lisieuxa. Ubrzo je osjetio poziv na svećenstvo, a zaređen je 1968. Najveći dio sedamdesetih i osamdesetih godina proveo je kao misionar u Kolumbiji gdje je radio kao učitelj i profesor, što mu je dalo dragocjeno iskustvo života u zemljama “trećeg svijeta”. Školovao se na papinskim sveučilištima Svetog Tome Akvinskog i Gregorijani.

Nakon što je bio tajnikom u Papinskom vijeću za jedinstvo kršćana, nadbiskupom Quebeca i primasom Kanade postao je u siječnju 2003 (iste godine je postao i kardinalom). Na tom je položaju ostao do 2010., a službu mu je obilježila borba za katolički nauk u liberalnom okruženju kanadskog društva. I pri tome, kako je ovih dana primijetio poljski katolički portal Fronda, nije imao problema samo s kanadskim medijima, nego i sa svojim svećenicima. Njegovo odlučno odbacivanje pobačaja i inzistiranje na katoličkoj pravovjernosti, te kritika sinkretičkih doktrina u sjemeništima i župama stvorila mu je mnogo neprijatelja.

Od 2010. je ponovno u rimskoj kuriji, postaje prefektom Kongregacije za biskupe.

– Trebamo biskupe evangelizatore, koji neće biti samo administratorima biskupija, nego će i naviještati Evanđelje. Koji neće biti samo teološki vjerni Magisteriju, nego i sposobni javno braniti i zastupati vjeru – rekao je svojedobno kanadski kardinal.

Kao i kardinal Scola, i Ouellet je teološki blizak papi Benediktu XVI. i krugu oko časopisa Communio kojeg su Ratzinger i drugi teolozi osnovali nakon Drugog vatikanskog sabora.

Neki od vatikanologa ističu kako je Ouellet čovjek izrazito dubokog i kontemplativnog molitvenog života, dakle ima duhovne kvalitete koje su potrebne za rimskog biskupa. Sa druge, one “praktičnije” strane, iskustvo u rimskoj kuriji, kao i iskustvo kontakta sa biskupima koje je imao kao prefekt također su njegove kvalitete.

G. A. | Bitno.net