Potaknut ponovnom eskalacijom skandala vezanih uz seksualno zlostavljanje maloljetnika u Katoličkoj Crkvi, kao i sastankom koji je na tu temu u veljači sazvao papa Franjo, Benedikt XVI., papa emeritus, napisao je poduži esej u kojem se osvrnuo na problem svećeničkog zlostavljanja, njegovih uzroka te načina na koji bi Crkva trebala reagirati.

Esej, koji će poznati katolički novinar Edward Pentin nazvati njegovim “najznačajnijim istupom otkad se 2013. odrekao papinstva”, objavljen je danas, 11. travnja, u Klerusblattu, bavarskom mjesečniku za svećenike, a na sestrinskim portalima mreže EWTN već su objavljeni engleski prijevodi. Naslov teksta je “Crkva i skandal seksualnog zlostavljanja”.

Kako piše Pentin, Benedikt XVI. kao uzrok problema navodi seksualnu revoluciju i “kolaps katoličke moralne teologije nakon Drugog vatikanskog koncila”, što je rezultiralo “slomom” svećeničke formacije. Papa emeritus također upućuje i u nedostatke kanonskog zakona u borbi protiv seksualnog zlostavljanja.

Esej, koji je, kako tvrdi, pokazao papi Franji i vatikanskom državnom tajniku, kardinalu Pietru Parolinu, podijeljen je u tri dijela.

U prvom Benedikt XVI. ukratko predstavlja “širi društveni kontekst” bez kojeg, piše, problem zlostavljanja ne može biti ispravno shvaćen. Tu se posebno osvrće na radikalnu promjenu normativnih vrijednosti vezanih uz seksualnost koja se odigrala u 20-godišnjem razdoblju, između 1960. i 1980.

Drugi dio posvećen je utjecaju tih društvenih promjena na formaciju i živote svećenika.

U posljednjem, trećem, dijelu Papa emeritus istaknuo je svoj pogled o “ispravnoj reakciji” na problem od strane Crkve.

Dio 1. – društveni kontekst

Benedikt XVI. posebno ističe potpunu seksualnu slobodu koja je nastupila nakon revolucije 1968., napisavši kako su u tom razdoblju u potpunosti propale dotadašnje seksualne norme, navodi Edward Pentin.

Pritom ističe primjer s njemačkog govornog područja, navodeći državno promicanje eksplicitnog seksualnog obrazovanja, lascivno oglašavanje te “seksualne i pornografske filmove” koji su nakon 1968. postali normalna pojava. To je, navodi, vodilo i do nasilja i agresije, a istovremeno je pedofilija “dijagnosticirana kao prihvatljiva i prikladna”.

Papa Emeritus prisjeća se da se tada pitao kako će mladi ljudi u takvom okruženju pristupiti svećeništvu. Također, navodi kako su “posljedice svih ovih procesa” izniman pad zvanja i “velik broj laicizacija”.

Istovremeno, katolička moralna teologija također je “doživjela kolaps”, ostavivši tako Crkvu nebranjenu od “tih promjena u društvu”.

Dio 2. – problem formacije i kanonskog zakona

Kako navodi Pentin, u drugom dijelu eseja Benedikt piše da je taj “proces rastakanja kršćanskog koncepta morala”  doveo do “dalekosežnog sloma” u svećeničkoj formaciji.

Tu spominje razne “bogoslovske homoseksualne klubove” koji su imali snažan utjecaj na sjemeništa i bogoslovije zbog čega je, barem u SAD-u, došlo do dvaju apostolskih vizitacija, koje, navodi, nisu polučile nekog uspjeha.

U svom tekstu osvrće se i na imenovanja biskupa nakon Drugog vatikanskog koncila u kojima je, tvrdi, naglasak stavljen na “koncilijarnost”, što je dovelo do “negativnog stava” prema tradiciji. Kao primjer navodi da su se čak i njegove knjige “skrivale, poput neke loše literature” i čitale potajno.

Piše i kako se kanonski zakon u to vrijeme “činio nedovoljnim” za rješavanje pitanja pedofilije koja je u Crkvi postala akutni problem 80-tih godina.

Rim je tada smatrao kako je “privremena suspenzija” dovoljna da se postigne “pročišćenje i jasnoća”, no američki biskupi, najpogođeniji krizom, to nisu prihvatili s obzirom da bi u tom slučaju navodni zlostavljači i dalje ostali podređeni svom biskupu te bi ih se moglo “direktno povezati” s njima.

Dio 3. – što učiniti?

Pedofilija je “donedavno tretirana kao nešto legitimno, no potom se širila dalje i dalje. I sad u šoku shvaćamo da se našoj djeci i mladima događaju stvari koje prijete da će ih uništiti. Činjenica da se ovo moglo proširiti i u Crkvi te među svećenicima treba nas posebno uznemiriti”.

Edward Pentin prenosi i citat Benedikta XVI. koji tvrdi da je pedofilija narasla do tih proporcija zbog “izbivanja Boga”, dodajući kako su kršćani i svećenici “preferirali ne govoriti o Bogu” koji je, kao tema, postao “privatna stvar manjine”.

Stoga je “glavni zadatak” ponovno staviti Boga u “središte naših misli, riječi i djela”.

“Ono što je prvo i glavno potrebno jest obnova vjere u Stvarnu prisutnost Isusa Krista u Presvetom sakramentu”, ističe Papa emeritus navodeći kako je toga postao svjestan “tijekom razgovora sa žrtvama pedofilije”.

Benedikt XVI. dodatno zaključuje kako je “iznimno važno boriti se cjelovitom istinom protiv đavoljih laži i poluistina”.

“Da, u Crkvi nalazimo grijeh i zlo. Ali čak i danas postoji Sveta Crkva koja je neuništiva.”

Cjeloviti prijevod esej Benedikta XVI. na hrvatski jezik možete pročitati OVDJE.