„Muško i žensko stvori ih: Prema putu dijaloga po pitanju rodne teorije i obrazovanja“, novi je dokument Kongregacije za katolički odgoj objavljen jučer. Svrha dokumenta je biti pomoćno sredstvo katolicima u raspravi o ljudskoj spolnosti, te odgovoriti na izazove koje stavlja rodna ideologija.

Dokument se na poseban način obraća katoličkim školama, ali i drugim obrazovnim institucijama, kao i roditeljima, učenicima, biskupima, svećenicima, te vjernicima laicima.

Kongregacija za katolički odgoj, koja je izdala tekst, poseban je naglasak stavila na „krizu u obrazovanju“ u temama afektivnosti i seksualnosti usred „izazova koje stvaraju različiti oblici ideologija kojima je dano opće ime ‘rodna teorija’ koja ‘niječe razlike i reciprocitet u prirodi muškarca i žene’“, te ih drži za „puke proizvode povijesnih i kulturoloških uvjetovanosti.“

Novoobjavljeni dokument govori o antropološkoj dezorijentaciji koja obilježava kulturnu klimu našega vremena, što doprinosi „destabilizaciji obitelji“. Citirajući Amoris Laetitia, tekst navodi da rodna ideologija „vodi obrazovnim programima i pravnim aktima koji promoviraju osobni identitet i emotivnu intimnost kao radikalno odvojene od biološke razlike između muškaraca i žena“.

Pozivajući se na riječi pape Franje, Kongregacija za katolički odgoj posebno naglašava pokušaje ideologija da se „nametnu kao apsolutne i neupitne, diktirajući čak i kako bi trebalo odgajati djecu“. Ipak, priznaje da su se u naše vrijeme pojavili i kvalitetni istraživački doprinosi koji nam pomažu bolje razumjeti razlike između muškaraca i žena, te bismo prema takvim istraživanjima trebali biti „otvoreni za slušanje, rasuđivanje i predlaganje“.

Jedna od točaka unutar okvira rodnog istraživanja koja „ima potencijal rasta i međusobnog razumijevanja“, navodi se u dokumentu, „je potreba za obrazovanjem djece i mladih kako bi poštivali svaku osobu, u njezinim specifičnostima i razlikama, kako nitko ne bi bio izložen bulingu, nasilju, uvredama ili nepravednoj diskriminaciji zbog svojih specifičnih karakteristika (poput posebnih potreba, rase, vjere, seksualnih tendencija, itd.)“.

Međutim, tekst zadržava kritiku “rodne teorije (posebice u svojim radikalnim oblicima) koja govori o postupnom procesu denaturalizacije, to jest odmicanja od naravi”. U takvom su pogledu koncepti poput “spolnog identiteta” i “obitelji” utemeljeni na “zbunjujućem konceptu slobode u području osjećaja i želja”, navodi se.

U posljednjem dijelu dokumenta nudi se pogled iz perspektive kršćanske antropologije, prema kojoj se ljudska narav treba shvaćati u svjetlu jedinstva tijela i duše, u kojem je „horizontalna dimenzija“ međuosobnog zajedništva integrirana s „vertikalnom dimenzijom“ zajedništva s Bogom.

Po pitanju obrazovanja, ističu se primarna prava i dužnosti roditelja, koja ne mogu biti delegirana drugima, kao i to da djeca imaju pravo na majku i oca. Škole su sa svoje strane pozvane surađivati s roditeljima na supsidijaran način, poštujući obiteljsku kulturu.

Dokument se zaključuje naglaskom na „legitimne težnje katoličkih škola da zadrže vlastiti pogled na ljudsku spolnost“, te da „demokratska država ne može smanjiti ponudu obrazovanja na samo jednu školu mišljenja“.

Ivo Džeba | Bitno.net