Katolička Crkva upravlja najvećim nevladinim vjerskim obrazovnim sustavom na svijetu no posljednjih je desetljeća, osobito na Zapadu, katolički identitet pojedinih škola doveden u pitanje.

Različiti događaji poput uklanjanja kipova svetaca kako “ne bi vrijeđali osjećaje nekatolika”, seksualnih zlostavljanja te zapošljavanja osoblja koje, protivno Nauku Crkve, živi u istospolnim zajednicama, dovodili su do stanja napetosti i nepovjerenja između školskih upravljačkih odbora, biskupa, vjerskih redova, obrazovnog osoblja te roditelja i samih učenika.

Slično se može pročitati i u uvodu novog dokumenta Kongregacije za katolički odgoj gdje se ističe kako je Kongregacija “suočena sa slučajevima sukoba i žalbi proizašlih iz različitih interpretacija tradicionalnog koncepta katoličkog identiteta od strane obrazovnih ustanova suočenih s naglim promjenama koje su se dogodile posljednjih godina”, poput “globalizacije” i pojačanog “međureligijskog i međukulturnog dijaloga”.

Spomenuti dokument, točnije uputa na dvadesetak stranica, objavljena je u utorak 29. ožujka na vatikanskim stranicama.

U njemu najvažnije vatikanskog tijelo za obrazovna pitanja ističe kako je “katolička škola obdarena posebnim identitetom, tj. ‘ukazivanjem na kršćanski koncept života usmjerenog na Isusa Krista'”. Stoga katolička škola nije samo obrazovna institucija već i formativna, u kojoj se mogu “steći vrijednosti” i “otkriti istine”, što zahtijeva atmosferu koju karakterizira “potraga za istinom”.

“Svatko ima obvezu”, nastavlja se dalje, “prepoznati, poštivati i svjedočiti katolički identitet škola, službeno istaknut u obrazovnom projektu. To se odnosi na obrazovno i drugo osoblje, učenike i njihove obitelji.”

Poseban naglasak stavljen je na kriterije zapošljavanja učitelja i profesora koje treba “informirati o katoličkom identitetu škole te njegovim implikacijama, kao i odgovornosti promicanja tog identiteta”. U slučaju da zaposlenik ne poštuje spomenute odredbe obrazovna ustanova treba pokrenuti odgovarajuće korake među kojima je kao posljednja opcija naveden i otkaz.

Unatoč tome, katoličke škole otvorene su svima, a osobito “najranjivijima”, bez obzira na kulturu iz koje dolaze ili vjersku pripadnost.

No “učitelji i administrativno osoblje koje pripada drugim Crkvama, crkvenim zajednicama i vjerama, kao i oni koji ne izražavaju religijsko uvjerenje, imaju obvezu prihvatiti i poštivati katolički karakter škole od trenutka zaposlenja”.

“Doista, svako službeno djelovanje škole mora biti u skladu s njenim katoličkim identitetom, pritom poštujući slobodu savjesti svake osobe. To se odnosi i na školski kurikulum”, stoji u uputi.

Također, citiran je i koncilski dokument Gravissimum educationis iz 1965. godine, u kojem se ističe kako učenicima, “kako napreduju s godina, treba pružiti pozitivnu i razboritu spolnu edukaciju”.

U uputi je naglasak stavljen i na roditelje koji su prvi odgovorni za obrazovanje djece te ih se potiče da pomažu, u skladu sa svojim mogućnostima, u uspostavljanju i održavanju katoličkih škola.

Što se tiče situacija u kojima državni zakoni nametnu pravila koja dolaze u sukob s vjerskim slobodama i samim katoličkim identitetom škole, postoji potreba za “razumnom obranom prava katolika i njihovih škola kroz dijalog s državnim vlastima” te kroz “utjecanje sudovima koji su nadležni za ta pitanja”.

Na kraju dokumenta ističe se kako “katolički identitet treba biti mjesto susreta, alat kojim se potiče usklađivanje ideja i postupaka”.

“U tom smislu, različite perspektive postaju izvor i temeljni princip za razvoj metodologije prikladne za rješavanje mogućih kritičnih pitanja i pronalazak zajedničkih rješenja.”