U Švicarskoj, stariji ljudi uskoro će biti eutanazirani bez konzultacije s liječnicima

„Ovo nije zemlja za starce“ poznati je stih W.B. Yeatsa kojega bi, nažalost, mogli doslovno primijeniti na Švicarsku u kojoj će sudeći prema trendovima uskoro biti rijetkost susresti stariju osobu. Naime, prema odluci većine članova švicarske organizacije za potpomognuto samoubojstvo simboličnog imena „Exit“, starijim će se osobama uskoro legalno moći ponuditi „potpomognuto samoubojstvo na temelju starosti“ bez „nepotrebnih“ konzultacija i razgovora s liječnicima.

– Mi pomažemo ljudima koji teže kvaliteti života, a ne kvantiteti i bijednom preživljavanju bez kvalitete – kaže vodeći liječnik ove organizacije dr. Jérôme Sobel, te dodaje kako su članovi „Exita“ sve stariji pa su stoga i sâmi zahtijevali da se potpomognuto samoubojstvo omogući i onima koji su zdravi, ali u godinama.

Tako bi, prema Sobelovim riječima, osoba starija od 75 godina koja je na primjer gluha, a uskoro možda i slijepa, mogla zatražiti i dobiti njihovu pomoć.

– Ako joj mi ne pomognemo, netko bi nas mogao optužiti za zlostavljanje, budući da bi tjeranje takve osobe na život moglo postati mučenje – objasnio je dr. Sobel.

Podsjetimo, potpomognuto samoubojstvo u Švicarskoj je legalno i liječnici smiju pristati da nekome pomognu počiniti samoubojstvo (osim ako nije riječ o mentalno oboljeloj osobi), međutim postoji određena procedura koja uključuje savjetovanja i razgovore s liječnicima kako bi se između ostalog ustvrdilo da ne postoje „sebični motivi“. Novodonesena odluka spomenute organizacije starije bi osobe „oslobodila“ove „nepotrebne“ procedure.

– Potpomognuto samoubojstvo je duži postupak. Liječnici moraju obaviti razne testove i satima razgovarati s pacijentima, ispitujući imaju li valjanu motivaciju. Stariji ljudi za to jednostavno nemaju snage, a malo je i ispod časti – kaže Bernhard Sutter, dopredsjednik „Exita“.

Njihova razmišljanja međutim ne dijeli dr. Jürg Schlup, predsjednik Švicarskog liječničkog društva.
– Ne podržavamo ovu promjenu Statua koju je donio „Exit“. Ona je zabrinjavajuća, jer je nedopustivo zdrave starije ljude staviti pod pritisak da si moraju oduzeti život – kaže dr. Schlup.

Iako je u Švicarskoj „pravo na smrt“ legalno, Europski su za ljudska prava zatražio je od nje pojašnjenje uvjeta pod kojima se osobi koja ne pati od neizlječive bolesti može omogućiti potpomognuto samoubojstvo. U prilog ovom zahtjevu idu i rezultati studije Sveučilišta u Bernu koje je analiziralo 1301 slučaj potpomognutog samoubojstva od 2003. do 2008. godine, a prema kojima temeljni motiv za potpomognuto samoubojstvo nije fizička patnja već gubitak smisla života, samoća, napuštenost i problemi s okolinom.

Rješenje ovih problema, međutim, ne leži u potpomognutom samoubojstvu, već u ljudskoj zajednici, na što je nedavno ukazao i papa Franjo:
„Djeca i starije osobe dva su pola života, oni su najranjiviji, a nerijetko i najviše zaboravljeni. Društvo koje napušta djecu i zapostavlja starije siječe svoje korijene i zamračuje svoju budućnost. Uvijek kada je dijete napušteno, a starija osoba zapostavljena, to nije samo čin nepravde već pokazuje i neuspjeh toga društva. Brinuti se o djeci i starijima jedini je izbor civilizacije.”

Prema riječima Cicely Mary Saunders, medicinske sestre i osnivačice pokreta palijativne skrbi, „društvo u kojem osoba traži da ju se ubije podbacilo je u pružanju njege“, stoga potpomognuto samoubojstvo možemo nazvati „perverzijom sažaljenja“ jer, kako piše papa Ivan Pavao II. u glasovitoj enciklici „Evangelium vitae“, „pravo sažaljenje’ čini čovjeka solidarnim s patnjom drugoga i ne ubija onoga čija se patnja ne može podnijeti“.

Miodrag Vojvodić | Bitno.net