Varaždinski biskup Bože Radoš jučer je tijekom svečanog misnog slavlja u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla za svećenike zaredio dvojicu đakona: Matiju Aušića iz Župe sv. Dominika Savija u Slavonskom Brodu i Mateja Perića iz Župe sv. Mateja, apostola i evanđelista u Tovarniku.

Biskupa Radoša delegirao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić koji se nalazi u samoizolaciji. U karanteni je i pomoćni biskup mons. Ivan Ćurić, dok je nadbiskup u miru Marin Srakić zaražen koronavirusom.

Osvrćući se u svojoj homiliji na „svjetlo na našem putu – Riječ Božju”, mons. Radoš pojasnio je da je pročitan evanđeoski ulomak iz 21. poglavlja Ivanova evanđelja, koji je predviđen za misu bdjenja svetkovine Sv. Petra i Pavla, a papa u miru Benedikt XVI. naziva ga „svećeničkim poglavljem“ jer Isus u njemu želi pokazati smisao svećeničke službe – govori o ljepoti i važnosti svećeničkog, biskupskog, redovničkog poziva.

Tumačeći prvu sliku naviještenoga evanđeoskog ulomka – Isusovo ukazanje Petru i učenicima, koji su noć proveli u neuspješnu ribolovu, biskup varaždinski ređenicima je rekao: „Dragi mladomisnici, ako Bog da, za koji dan vi ćete kao prezbiteri bacati mreže. Svaki puta kada bacite svoje mreže izvući ćete puno mulja, ljudskoga mulja, onoga što ne daje hranu, što ne daje život. Ali, ako na Njegovu riječ bacate mreže, ako mreže budu riječi Kristove – evanđelje – tada će uvijek biti dovoljno riba, dovoljno života. Gospodin je onaj koji daje da se množi.“

Potom je govorio o osobnom susretu Isusa i Petra na obali, uz pripravljenu žeravicu i ribu; žeravicu poput one uz koju se Petar grijao u dvoru velikoga svećenika, što ga je sigurno podsjetilo na trenutak kada je zanijekao Gospodina. „Da je Petar ostao po strani, da ga Isus nije pozvao da bude oči u oči s Njime, možda bi se cijeli život pitao da li Gospodin zna sve o meni. Kad bi on znao što je bilo u dvoru velikoga svećenika sigurno mi ne bi izrekao tako lijepe stvari, sigurno bi me stavio negdje na stranu, a nekoga drugoga bi stavio naprijed. Kada bi Gospodin znao moje grijehe, ono što mene tišti, moje nedosljednosti – sigurno me ne bi izabrao da budem danas ovdje pred ljudima, da kažem – želim biti svećenik. Da me je Gospodin potpuno znao, sigurno me ne bi izabrao da budem biskup. Tako razmišljamo mi, ali Gospodin se želi i s tim suočiti. Poziva Petra na stranu i od njega traži da položi zadnji ispit. Nije to ispit koji se uči u skriptama, ne može više baciti pogled na ono što je naučeno, može baciti pogled samo na knjigu svoje nutrine, svoje duše, svoga srca i tamo iščitati pravi odgovor na Isusovo pitanje – Petre ljubiš li me više nego ovi?“

Pojašnjavajući kako je Isusovo trostruko pitanje Petru – trostruki ključ kojim Isus otključava njegovu dušu, mons. Radoš naglasio je kako ga Isus prvo poziva pasti janjce – one koji su plašljivi i traže životnu hranu i podršku u Crkvi, a zatim – kada se Petar slomio jer ga Isus pita treći puta, poziva ga – pasi ovce moje. „Tri puta govori o paši, ali uvijek će naglasiti moje“. Dok Petru stavlja štap u ruke i šalje ga da ide pasti, naglašava mu da su ovce Njegove. Mi se znamo zaigrati, pa biskup zna kazati – moji svećenici; dok sam bio duhovnik govorio sam – moji bogoslovi; svećenici na župi govore – moji vjernici; roditelji – moja djeca… A Isus nam danas kaže – to su Moji svećenici, to su Moji bogoslovi, to su Moja djeca. Svatko od nas Njemu na poseban način pripada i zato i ne traži – ljubi ovce. Ma gdje je ta ljubav prema onima kojima smo poslani? Ona leži u Isusovoj nutrini. Samo onaj tko istinski ljubi Boga, može na pravi način ljubiti druge, one koji su Božji, koje Bog želi po nama nahraniti, voditi kroz život i dovesti u svoju kuću.“

Mons. Radoš dotaknuo se i pitanja koje je Petar uputio Isusu o Ivanu, a koje se nalazi na marginama ulomka te Isusova odgovora: Ti idi za mnom! te je rekao: „Možda će mnogi i vama u uho šapnuti kako u Crkvi i danas ima puno prljavštine. Kako Crkva nije onaj biser koji sja svjetlom koje se odsijeva od Krista, pravoga i jedinoga bisera. Možda će kazati da svećenici nisu dobri i pošteni, samo gledaju na sebe. Možda će govoriti o grijesima ovoga ili onoga svećenika ili biskupa. Možda ćemo tražiti da nam to ljudi govore da bismo opravdali sebe, svoj stalež. Ali nakon svega Isus kaže – ne gledaj u biskupa, ne gledaju u svoga župnika, ne gledaju u svećenike, nego gledaj na mene. Ti idi za mnom! Tvoj život se ostvaruje ako ideš za mnom, za Onim koji tebe poziva i istinski ljubi i želi da budeš most do onih ljudi koji trebaju Božju milost, Božju pomoć.“

Zaključujući svoju homiliju, varaždinski biskup poručio je ređenicima: „Neka vam Gospodin bude u pomoći. Neka vas Gospodin iz dana u dan poziva na samo i neka vas ispituje. Odgovorite na temeljno pitanje – kako je tvoje stanje s ljubavlju prema Bogu? Da bi vas biskup mogao zarediti morate ispovjediti – Da, ja istinski volim Gospodina. Da biste mogli primiti dekret i ići u pastoral neka u vašem srcu Gospodin pročita – Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.

Nakon prostracije ređenika na koje je zazvan zagovor Svih svetih, uslijedilo je polaganje ruku – prvo biskupa, a potom svih prisutnih svećenika, izricanje molitve ređenja, odijevanje novozaređenih svećenika u misno ruho, pomazivanje njihovih dlanova, predavanje euharistijskih darova i cjelov mira. Tek zaređeni svećenici pridružili su se biskupu i ostalim koncelebrantima u slavljenju euharistije.

Misno slavlje završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom.

Cjeloviti izvještaj i fotogaleriju s događaja možete pogledati OVDJE.