Kamp

Ljudi su pronašli utočište u salezijanskom misijskom kampu. Sada tu živi više od 30.000 raseljenih civila nakon što su pobjegli iz svojih domova. “Nema hrane, ljudi spavaju na podu, a ne postoji neko drugo utočište kamo bi mogli otići”, kaže salezijanac, otac Vicente Grupeli. “Nema dovoljno sanitarnih čvorova i nemamo dovoljno pitke vode, a nedostaje i hrane.” Međutim, otac Grupeli se najviše boji izbijanja kolere.

A jedan tim Liječnika bez granica / Médecins Sans Frontières (MSF) pruža zdravstvenu skrb u kampu svakodnevno još od prosinca. Njihov tim je 19. travnja izvijestio: „Pritisak na kamp je ogroman. Broj ljudi koji su pronašli utočište u kampu daleko prelazi kapacitete kampa, a ljudi i dalje dolaze. U okolnim selima mnogi se još uvijek nadaju da će se spasiti u ovom salezijanskom utočištu.“

“Broj pregleda se udvostručio, te u nekim sobama imamo po dva liječnika zbog nedostatka prostora”, kaže dr. Mohamadou Seyni, koji koordinira aktivnosti MSF u logoru. “Nakon nekoliko dana nasilja, imali smo veliki broj trauma i ozljeda koje smo mogli sanirati jedino u gradskoj bolnici. Ovih dana većinom imamo slučajeve malarije. Jučer, od 120 testirane djece, 80 ih je imalo malariju.”

Broj pristiglih izbjeglica raste, a ljudi se boje napustiti kamp i vratiti se kući. “Bilo bi naivno vjerovati da će se odmah vratiti kući”, kaže otac Gupeli.

Kamp

Straha ne nedostaje. Katolička informativna agencija (CNS) izvijestila je da je 17. travnja banda naoružanih razbojnika napala isusovački fakultet u glavnom gradu Obale Bjelokosti Abidjanu. Srećom, u školi nije bilo učenika, zbog eskalacije nasilja u tom području, nego samo svećenici. Pljačkaši su ušli u školski kampus preskočivši sigurnosni zid, a zatim su brzo razoružali stražare na dužnosti i napali dekana fakulteta.

Upravo zbog ovakvih događaja snage UN-a čuvaju salezijanski kamp koji je jedno od rijetkih mjesta u kojima se civili osjećaju sigurno (unatoč zdravstvenim prijetnjama s kojima se suočavaju zbog nedostatka vode i sanitarnih čvorova). Kao i u svim ostalim salezijanskim misijskim djelima diljem svijeta, sigurnost je na prvome mjestu, a to se vidi i po visini sigurnosnih zidova i brojnosti čuvara. Ali prisutnost snaga UN-a ipak ne umanjuje strahove. Naprotiv, to ukazuje na ozbiljnost situacije. “To ne znači da postoji više sigurnosti,” kaže otac Gupeli. “Naprotiv, ljudi se boje.”

Ovaj salezijanski centar – koji inače služi kao centar za obuku, dom za napuštenu djecu i centar za mlade – obustavio je sve svoje primarne aktivnosti da bi se brinuo za ovih nekoliko desetaka tisuća ljudi, kaže otac Gupeli.

Za Bitno.net: P.N.