Znanstvena studija potvrdila je da je raspelo koje se nalazi u talijanskom gradu Lucca najstarija drvena skulptura u Europi, prenosi CNA.

Nacionalni institut za nuklearnu fiziku u Firenci utvrdio je metodom radioaktivnog ugljika da drveni križ visok oko 2,5 metara datira između 770. i 880. godine.

Studija o starosti križa naručena je povodom 950. obljetnice posvete katedrale u kojoj se skulptura nalazi, a koja je posvećena svetom Martinu.

Pobožnost vezana uz raspelo poznato kao “Sveto Lice iz Lucce” Europom se proširila u srednjem vijeku, kada su se hodočasnici na putu iz Canterburyja u Rim zaustavljali u talijanskom gradu. O značaju skulpture u tom razdoblju svjedoči činjenica da i Dante u svom “Paklu” spominje Sveto Lice iz Lucce.

“Stoljećima se mnogo pisalo o Svetom Licu, ali uvijek u duhu vjere i pobožnosti”, napisao je znanstveni savjetnik katedrale, Annamaria Giusti, u izjavi koju je objavio Talijanski nacionalni institut za nuklearnu fiziku.

“Tek u 20. stoljeću počela je velika kritička rasprava o njegovoj starosti i stilu. Prevladavalo je mišljenje da je djelo nastalo u drugoj polovici 12. stoljeća. Napokon, procjena ovog antikviteta zatvorila je dugogodišnji kontroverzni problem.”

“Sada ju možemo smatrati najstarijom drvenom skulpturom na zapadu koju baštinimo”, rekao je Giusti.

Prema pučkoj legendi skulpturu Svetog Lica napravio je Nikodem kojeg spominje Sveto pismo. Tijekom rada na drvetu Nikodem je zaspao dovršivši sve osim lica. Kada se probudio ugledao je Sveto Lice koje su dovršili anđeli. Ipak, nedavna studija ne potvrđuje tu priču.

Nadbiskup Lucce, Paolo Giulietti, pozdravio je rezultate studije kao pravovremenu “poruku spasenja koja dolazi od Isusa iz Nazareta, raspetog zbog ljubavi i uskrslog u Božjoj sili”.

“Sveto Lice nije samo jedno od brojnih raspela u našoj Italiji i Europi”, rekao je Giulietti, dodavši kako je ono “živo sjećanje na raspetoga i uskrsloga Krista”.

“To je spomenik koji svoje porijeklo ima u davnini, kao što današnja objava potvrđuje, i koji je ostavio neizbrisive tragove u kulturi i duhovnosti Lucce, kao i čitavog kontinenta.”