Kamenja raspoređena u podnožjima irskih brežuljaka u 17. stoljeću služila su kao mjesta na kojima se slavila sveta misa. S vremenom su postala poznata kao “misna kamenja”, a bila su izuzetno važna u očuvanju vjere među narodom u vrijeme progona katolika, piše William Thomas za National Catholic Register.

Nakon što su tijekom 1650-ih Oliver Cromwell i njegove trupe rastjerale dobar dio svećenstva s otoka, oni koji su preostali u tajnosti su služili vjernom puku. Mise su se slavile na otvorenom na kamenju koje je velikim dijelom dolazilo iz samostana koje su Cromwell i njegovi pratitelji spalili i opljačkali.

Dodatne nevolje za vjernike došle su 1695. uvođenjem Kaznenih zakona kojima se katolike nizom represivnih mjera pokušavalo nasilno odvratiti od njihove vjere. Ipak, hrabri svećenici su pod cijenu života slavili mise na misnim kamenjima i održavali vjeru među narodom.

Lokacije su dakako bile tajne, a misna slavlja nisu imala ustaljen raspored, nego su se vremena pojedinih slavlja usmeno prenosila među vjernicima

Od ožujka 2020. i početka lockdowna u Irskoj, koji je značio nemogućnost slavljenja misa s pukom sve do srpnja, ljudi su se počeli vraćati misnim kamenjima.

Pojedini svećenici oživjeli su prvotnu svrhu tih kamenja te s malim skupinama vjernika slavili mise, dok bi na drugim mjestima laici stavili svećeničko ruho na misni kamen, te zajednički molili Gospinu krunicu ili krunicu Božjeg milosrđa.

Na taj su način katolički vjernici u ruralnim krajevima uspjeli očuvati zajedništvo tijekom lockdowna koje je bilo stavljeno na iskušenje.

“Ako se ponovno dogodi lockdown na bilo koje vremensko razdoblje”, piše Thomas, “vjerni narod će se kako i njihovi preci prije njih vratiti dragim i duboko poštovanim misnim kamenjima kako bi se molili sa svojim svećenicima ili bez njih. Neka Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijini pobijedi svako zlo i svaku bolest.”