Katolički svećenik otac Goyo na Twitteru je objavio nevjerojatnu priču o paru koji ga je zamolio da ih vjenča. Budući da je mladenka zbog karcinoma hospitalizirana, vjenčanje se trebalo održati u bolnici. Svećenik je u vrlo emotivnoj objavi prepričao kako je izgledalo vjenčanje u bolničkoj kapelici. Prenosimo ga u cijelosti:

„Upoznajte Estelu i Nicholasa, par koji se danas vjenčao. Na prvi pogled, posebice onima koji ne poznaju mladi par, ovo izgleda kao uobičajena fotografija s vjenčanja. Međutim, za Estelu i Nicholasa ona je dokaz pobjede ljubavi i nade.

Sve je počelo prije tri tjedna kada mi je jedna osoba pristupila u crkvi i rekla: ‘Oče, postoji jedan par koji bi se htio vjenčati.’ Odgovorio sam joj kako mi je zbog toga jako drago. ‘Recite im da me nazovu kako bismo dogovorili susret’, nastavio sam. Osoba je na trenutak zastala, a onda mi je objasnila kako to nije izvedivo, jer se oni nalaze u bolnici. ‘Možete li vi otići k njima?’ pitala me.

Kada sam se pojavio u bolnici odmah sam shvatio kako Estela, prekrasna djevojka od 26 godina, boluje od karcinoma koji joj se proširio po cijelome tijelu. Liječnici su joj prognozirali određeno vrijeme života. Pokraj njezina kreveta je sjedio mladić s tužnim pogledom u očima, koji me je šutke molio za nadu i čudo. Nisam znao što da im kažem. Nisam čudotvorac. Napravio sam ono u čemu sam dobar: slušao sam ih. Na Estelinom licu se uskoro pojavio nevjerojatan osmijeh. Pitala me je mogu li ih vjenčati. ‘Da, vjenčat ću vas’, odgovorio sam.

Kući sam se vratio jako tužan i nervozan. Znao sam da se moram pripremiti za nešto za što se nisam osjećao dovoljno snažnim. Moram biti iskren. Bio sam jako nervozan jer sam se našao pred situacijom za koju me nitko nije pripremio. Dogovorili smo se da ću ih vjenčati u bolničkoj sobi pred kumovima i tek nekoliko najbližih članova obitelji.

Došao je i taj dan. Uzeo sam albu, štolu i svetu vodu. Putem prema bolnici zaustavio sam se u jednoj trgovini kako bih kupio nekoliko cvjetova za mladu. Kada sam ušao u bolnicu, nisam mogao vjerovati što sam ugledao. Čekalo me je 60 ljudi. Estela je izgledala prekrasno i puna života. Kada sam joj pružio buket bijelih ruža, šapnula je: ‘Hvala vam, oče. Ovo je moj životni san. Nikada nisam mislila da će mi se ispuniti.’ U tom trenutku sam se morao jako potruditi kako ne bih zaplakao. Samo sam joj uzvratio osmijeh i pomogao joj da ustane.

Dopratio sam mladu i mladoženju do bolničke kapele. Obred vjenčanja je bio poseban. Mislim da nikada u životu nisam tako intenzivno doživio riječi koje glase: ‘Obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Voljet ću te i poštivati dok nas smrt ne rastavi.’ Dok su mladenci izgovarali ove riječi, uzdasi su postali glasniji od glazbe koja je odzvanjala prostorijom.

Mladoženja mi je nakon vjenčanja rekao: ‘Hvala vam, oče, što ste izveli čudo. Jedino što sam htio jest da Gospodin blagoslovi moju ljubav prema njoj. To se i dogodilo.’ Ne mogu predvidjeti njihovu budućnost. Ne znam što će se dogoditi sutra, ali znam da smo danas svjedočili čudesnoj ljubavi koja daje snage bolesnima. Danas sam doživio pobjedu nade, ljubavi i vjere.”

Rašeljka Zemunović | Bitno.net