'SAMO NE RECI NIKOME'

Gledali smo film o pedofilskim zločinima svećenika o kojem bruji cijela Poljska

samo ne reci nikome

‘Samo ne reci nikome’/Foto: screenshot

„Samo ne reci nikome“ ime je dvosatnog dokumentarnog filma koji govori o pedofilskim skandalima u Katoličkoj Crkvi u Poljskoj i zbog kojega je nekoliko dana nakon njegove premijere na YouTubeu Poljska biskupska konferencija sazvala zasjedanje na kojem će raspravljati samo o jednome – borbi protiv seksualnog zlostavljanja.

Film su napravili braća Sekielski – novinar Tomasz i njegov brat Marek, a financiran je sredstvima gledatelja. Tomasz Sekielski poznati je istraživački novinar koji je radio za nekoliko televizijskih kuća, a u nekoliko zadnjih godina bavi se freelance projektima.

Dokumentarac, koji je dugo vremena najavljivan kao „bomba“, njegovi su autori premijerno prikazali na YouTubeu u subotu i u ova četiri dana gledalo ga je više od 15 milijuna ljudi, a ta brojka nezaustavljivo raste iz sata u sat.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Film je gledao i autor ovoga članka. Nakon prvog gledanja mogu napisati da je riječ o zanatski kvalitetno odrađenom filmu, koji gledatelja doista dovodi u stanje emocionalne tenzije (neki katolički komentatori napisali su ovih dana kako su plakali gledajući ga), prikazujući doista mučne prizore a da pri time ne upada u jeftinu afektiranost. Niti se može za njega reći da potpuno podilazi onim gledateljima koji će ga gledati s anticrkvenih pa i antikršćanskih pozicija, iako postoje neki momenti u njemu koji se mogu iščitati kao ugađanje takvima.

„Samo ne reci nikome“ u mnogome je i opravdao „bombastični“ marketing koji je prethodio njegovoj premijeri. Jedna od takvih „bombi“ zasigurno je snimljeni prizor u kojem svećenik osuđen zbog seksualnog zlostavljanja maloljetnice, koji je nakon izlaska iz zatvora dobio zabranu rada s maloljetnicima, unatoč tome biva poslan u pučke misije gdje radi s djecom.
Riječ je o svećeniku Dariuszu Olejniczaku koji je nakon premijere filma, kako je objavila Varšavska nadbiskupija, podnio molbu papi Franji za izlazak iz svećeničkog staleža, a razlog tome jest nepoštivanje sudske odluke o zabrani prilaska maloljetnicima.

Kako je pojasnila Varšavska nadbiskupija, Olejniczak je to činio bez znanja crkvenih vlasti, a sada je napustio i misijsko sjemenište Redemptoris mater u Varšavi, gdje je bio smješten nakon izlaska iz zatvora.

Još jedno važno novinarsko otkriće u filmu jest ono povezano s vlč. Franciszekom Cybulom, nekadašnjim ispovjednikom vođe Solidarnosti Lecha Wałęse i njegovim kapelanom u vrijeme kada je ovaj bio na dužnosti poljskog predsjednika.

U filmu se pojavljuje čovjek kojeg je Cybula seksualno zlostavljao kao maloljetnika i to nekoliko godina. Taj čovjek, koji je ostao anoniman, u filmu podnosi prijavu protiv svećenika u nadbiskupiji u Gdansku.

Unatoč toj prijavi, nadbiskup Gdanska Sławoj Leszek Głódź je predvodio obrede sprovoda Cybule koji je umro tijekom snimanja filma (u filmu je prikazana i teška scena u kojoj Siekelski dolazi na vrata Cybule da razgovara s njim, samo da bi dobio informaciju da je ovaj pao u komu. Nedugo kasnije umire i po njegovo tijelo dolazi bolničko vozilo, što sve kamera bilježi).

Najpotresniji momenti dvosatnog uratka su ispovijesti žrtava koje pred kamerama (neki skriveni, neki ne) govore o zlostavljanju koje su pretrpjeli i emotivnim i psihološkim traumama u njihovim životima. Neke scene prikazuju i suočavanje žrtava sa svećenicima koji su počinili zločine nad njima. Posebno je mučna scena u kojoj ostarjeli i nemoćni svećenik svojoj žrtvi koju je zlostavljao kao sedmogodišnju djevojčicu objašnjava kako njegov zločin ima „korijene u očinskom osjećaju koji su otišli u pogrešnom smjeru”.

U drugoj, sličnoj sceni, vlč. Cybula samo par mjeseci prije nego će umrijeti, svojoj žrtvi objašnjava kako se „samo šalio”, te da to „nije prešlo neke granice”.

U filmu je prikazano još nekoliko priča o svećenicima koji su počinili zločine te njihovim žrtvama koje se bore s posljedicama istih.

Reakcije na film ne prestaju nakon njegova prikazivanja na internetu.

Predsjednik Poljske biskupske konferencije nadbiskup Stanisław Gądecki izjavio je kako je odgledao film „potresen i tužan“ te kako želi „zahvaliti njegovim autorima“.

„U ime Konferencije, želim se duboko ispričati svim žrtvama, iako sam svjestan da ništa ne može biti naknadom za patnje koje su pretrpjeli. Neka ovaj film bude prilog još odlučnijoj borbi protiv pedofilije, koje ne smije biti u Crkvi. Uvjeren sam kako će taj film biti doprinos još jačoj zaštiti djece i mladeži“, rekao je.

Primas Poljske, nadbiskup Wojciech Polak, rekao je kako, suprotno nekim tvrdnjama, „ne vidi u tom filmu nikakav napad na Crkvu“, nego „još jedan doprinos borbi protiv pedofilije“.

Polak je obavijestio i kako je odgodio svoj ranije predviđeni put u Južnu Koreju, gdje je trebao nazočiti konferenciji o mirovnom procesu na Korejskom poluotoku. Najavio je i kako će 22. svibnja biti održano zasjedanje Stalnog vijeća Poljske biskupske konferencije te kako će mu jedina tema biti borba protiv pedofilije.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Napisi katoličkih i konzervativnih komentatora razlikuju se u percepciji filma braće Sekielskih. Dok neki od njih film doživljavaju kao mogući trenutak duhovne „katarze“ i trenutak pokretanja prema potpunom suočavanju sa seksualnim zločinima, drugi ukazuju na pojedine aspekte dokumentarca koji pokazuju, kako tvrde, tendencioznost autora.

Tako dobar dio njih ukazuje na činjenicu da film Sekielskih potpuno ignorira činjenicu da su neki od pedofila bili suradnici komunističkih službi. Tomasz Sekielski je u jednom razgovoru rekao kako je bio svjestan te činjenice dok je radio film, ali da to nije problematizirao. Sada pojedini komentatori to navode kao dokaz njegove neobjektivnosti.

Također, pojedini komentari upozoravaju da film pokušava iz nekoliko pojedinačnih slučajeva stvoriti lažnu sliku o cijelom kleru i Crkvi te niti jednom riječju ne ukazuje na problem homoseksualnosti svećenika koja je očito povezana sa zlostavljanjima. Neki od komentara upozoravaju i kako je film u jednom svom dijelu iznimno nepravedan prema sv. Ivanu Pavlu II. te pokušava uzroke današnje krize u Crkvi pronaći u njegovom pontifikatu.

„Samo ne reci nikome“ došao je u politički jako osjetljivo vrijeme – usred predizborne kampanje za Europski parlament koja je u Poljskoj iznimno intenzivna i „prljava“. Tako pojedine oporbene lijevo-liberalne grupacije najavljuju javne projekcije filma, pokušavajući cijelu situaciju politički instrumentalizirati.

Neki mediji idu tako daleko da čak traže kolektivnu ostavku poljskih biskupa, slično onome što se dogodilo u Čileu. Primas Polak je takve zahtjeve nazvao potpuno neutemeljenim, a pojedini mediji ističu kako su svi svećenici spomenuti u filmu suspendirani, te da su protiv svih njih pokrenuti kanonski postupci, uglavnom davno prije filma.

Zanimljiv je još jedan detalj u percepciji dokumentarca koji pokazuje kako bi njegov sadržaj mogao pomoći u obračunu s pedofilijom u svim slojevima poljskog društva.

Glumica Paulina Młynarska objavila je komentar u kojem je napisala kako „nije iznenađena sadržajem filma“, ali da je pedofilija nazočna svugdje, ne samo u Crkvi.

Kao dokaz tome Młynarska je navela epizodu koju je pretrpjela kao 14-godišnja glumica u filmu „Kronika ljubavnih slučajeva“ čuvenog redatelja Andrzeja Wajde. Wajda ju je, napisala je, natjerao glumiti u nagoj, erotskoj sceni.

Glumica je napisala kako se ona, kao uplašena tinejdžerka, nije usudila suprotstaviti velikom redatelju, niti joj nitko drugi nije htio pomoći i upozoriti redatelja da ne smije to raditi.

Snimila je scenu, napisala je, pod utjecajem alkohola i sedativa koje su joj dali.

Goran Andrijanić | Bitno.net


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 15. svibnja 2019.

Možda vam se svidi