U intervjuu za list Le Figaro, francuski katolički mislioc Rémi Brague osvrnuo se na ubojstvo oca Oliviera Mairea. Njegove riječi rasvjetljuju smisao bivanja kršćaninom.

Na prvi pogled, svećenikovo ubojstvo ne čini se neizbježnim – osumnjičenik je prijestupnik koji je već priznao podmetanje požara u katedrali u Nantesu u srpnju 2020. godine. Unatoč tome, otac Maire ugostio ga je u svojoj zajednici Montfortskih misionara tijekom prošle godine, piše Aleteia.

Na pitanje što misli o Maireovu ubojstvu, Brague se požalio na “propast institucija” koje su dopustile da takva osoba, premda useljenik iz Ruande, ostane u Francuskoj nakon prošlogodišnjeg paleža, pitajući se zašto osumnjičenik nije smješten u ustanovu koja bi mu osigurala skrb – i nadzor – koji su mu potrebni.

Pa ipak, Brague politizaciju zločina ocjenjuje “neprimjerenom”, iznoseći umjesto toga izraz istinske kršćanske ljubavi.

Na upit je li otac Maire bio “zaslijepljen svojom dobrotom” i zaobišao upozoravajuće znakove po kojima nije trebao primiti osumnjičenika za zlodjelo, Brague je odgovorio:

“Dobrota nikada ne zasljepljuje čovjeka. Upravo suprotno, ona otvara oči. ‘Ljubav je slijepa’ univerzalna je narodna mudrost, ali kada se bolje promisli, ona i nije previše mudra. Uzrečica je istinita jedino ako pod ‘ljubavlju’ mislimo na sveprožimajuću strast koja naposljetku voli svoj objekt jedino po užitku koji iz njega iscrpljuje, iz čega proizlazi da uistinu ne voli ništa osim sama sebe”.

“Istinska ljubav povećava i produbljuje naše razumijevanje. Od početka, vjera je pomagala kršćanima kao cjelovita ljudska bića vidjeti one koje su drugi vidjeli, u najboljem slučaju, samo kao djelomične ljude: robove, žene, nerođene, umiruće pogane…” dodao je.

“Dobri ljudi žele ono što je najbolje, kako za sebe, tako i za druge, a ponekad su u stanju i postaviti dobro drugih iznad vlastita dobra. Dobrota znači naučiti prepoznati kapacitet činjenja dobra čak i među onima koji se čine nesposobnima za to. To znači dati priliku nekome tko to možda i ne zaslužuje. To znači riskirati, ponekad i jako riskirati. Sve što znamo navodi nas na misao da je otac Maire toga bio svjestan. Bio je član misionarske zajednice, to jest – naviknut na život u negostoljubivim predjelima – ponekad čak i neprijateljskima. Bio je potaknut uvjerenjem kako su sva ljudska bića vrijedna poruke istine koju je pronosio”, rekao je Brague.

Otac Maire izgubio je život živeći svoju vjeru, ali Brague upozorava kako to ne znači da valja ohrabriti druge ljude na riskiranje vlastita života.

“‘Okrenuti drugi obraz’ je divno dok god je riječ o mojem obrazu. Ali tražiti od mojega bližnjega da to učini, dok sam nisam ni u kakvoj opasnosti, nečasno je”, naglasio je.

Dakle, “jedna od temeljnih zadaća države” jest, ističe Brague, zaštititi njezine građane od nasilja.

“Ako u tome ne uspije, legitimitet države nestaje”, zaključio je Brague.