U četvrtak, 16. lipnja 2022., u srijemskomitrovačkoj katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, bazilici manjoj, svečano je proslavljena svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo ili Brašančevo. Euharistijska slavlja su slavljena u 9.30 i 19.00 sati.

Iako je u Republici Srbiji radni dan, euharistijska slavlja bila su veoma dobro posjećena, što je lijepi pokazatelj istinske svijesti vjernika o vrijednosti i veličini dana i samoga slavlja. Prijepodnevno euharistijsko slavlje, slavljeno je redovito u crkvi, dok je za večernje euharistijsko slavlje bila organizirana i svečana tijelovska procesija kojom se javno svjedoči vjera u Krista prisutnog u Euharistiji. Ovogodišnje iskustvo, kao i sva prijašnja svjedoče nam kako u tijelovskoj procesiji vjernici veoma rado sudjeluju.

Prijepodnevno euharistijsko slavlje slavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović. Večernje euharistijsko slavlje predslavio je srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina, uz suslavljenje domaćeg župnika mons. Eduarda Španovića, kancelara Srijemske biskupije vlč. Tomislava Lasića i laćaračkog župnika vlč. Ivice Zrno.

U prigodnoj homiliji, msgr. Fabijan Svalina se obratio okupljenim vjernicima, govoreći o povijesti i vrijednosti svetkovine Tijelova.

Otajstvo što ga spominjemo i slavimo danas spada u samo središte – srce kršćanstva. Upravo po ovom Otajstvu kršćanstvo se razlikuje od drugih religija – kruh i vino postaju Tijelo i Krv Isusa Krista. To se događa po Njegovoj volji. Po tom Otajstvu mi, iako još na zemlji, postajemo dionicima nebeskog života.

Kada govorimo da se kršćanstvo razlikuje po ovom Otajstvu, želimo naglasiti činjenicu zajedništva koja se ne zaustavlja samo u veremenu i prostoru nego prelazi u vječnost. Bog prostire Stol za nas, te po Svojoj odluci hrani sve koje je stvorio. I sve to čini nebeskom hranom, hranom vječnog života. Možemo slobodno reći da ako je Krist duhovna hrana nama i mi trebamo biti duhovna hrana jedni drugima. Stoga Euharistiju ne može blagovati onaj tko ima srce zatvoreno za potrebe drugih ljudi.

Ovaj se blagdan počeo svetkovati u Srednjem vijeku. Radi se o vremenu kada je, zbog masovnog kršćanstva počela slabiti vjera u stvarnu Kristovu prisutnost pod prilikama kruha i vina. Pojavile su se velike sumnje, nastale hereze, a Večera Gospodinova se počela shvaćati tek kao simbol te se Otajstvu prestala pridavati unutarnja vrijednost koju u sebi ima, neke su poruka koje je uputio msgr. Fabijan Svalina.

Nakon večernjeg euharistijskog slavlja organizirana je tijelovska procesija, u kojoj su vjernici obilazeći četiri pripravljene postaje molili i pjevali tražeći osobiti blagoslov euharistijskoga Krista.

Tri su postaje – sjenice, kao i do sada bile pripravljenje u dvorištu župe, a osobita radost i istinsko iznenađenje bila je četvrta postaja koja je bila postavljena kod kipa Presvetoga Trojstva u gradskom parku, koji se od davnina naziva i Trojstveni plac. Obzirom da je kip nedavno obnovljen i vraćen mu je stari izgled, odlučeno je da se četvrta postaja postavi ispred kipa, te da vjernici u procesiji sa Presvetim prođu barem ovim dijelom Grada javno svjedočeći svoju vjeru. Za istaknuti je kako je ovo prvi put nakon Drugog svjetskog rata da se tijelovska procesija organizira i izvan prostora crkve i župskog dvorišta, ta kako je ova odluka praćena odobravanjem i velikim oduševljenjem vjernoga puka.