Policija prekinula svetu misu i grubo izbacila svećenika i vjernike

Prizori francuske interventne policije koja upada u crkvu i grubo prekida svetu misu, odvlačeći svećenika od oltara te ga zajedno s vjernicima izbacuje van, obišli su internet i zgrozili one koji su tome vidjeli potvrdu diskriminacije koju kršćani trpe u sekularističkoj Francuskoj.

Što se zapravo dogodilo u crkvi Sv. Rite u Parizu, građevini koja se nalazi na prestižnom mjestu u francuskoj metropoli i što je dovelo do ovog nemilog događaja u kojem je francuska policija reagirala na potpuno neprimjeren način?

Prvotne informacije bile su konfuzne i zbunjujuće, ali naposlijetku se priča složila.

Treba napomenuti da građevina o kojoj je riječ nije, prema raspoloživim informacijama, nikada pripadala Katoličkoj Crkvi i zapravo nikada nije bila niti posvećena. Neogotička zgrada podignuta je na tom mjestu početkom XX. stoljeća, a podigla ju je organizacija po imenu Savez katoličkih i apostolskih kapela. Nakon toga je građevina postala bogomoljom Katoličke apostolske crkve, protestantskog pokreta nastalog sredinom XIX. stoljeća koji svoje korijene ima u Engleskoj. Od 1990.-ih godina prošloga stoljeća u njoj borave  „galikanci“ – neka vrsta francuske starokatoličke zajednice koja okuplja manji broj vjernika. Nejasno je što se događalo s zgradom u međuvremenu.

U toj su crkvi „galikanci“ održavali tzv. „mise za životinje“ koje su bile jako popularne i na kojima su vjernici i njihov samozvani biskup dovodili životinje na vjerske obrede. Riječ je dakle o, kako su je neki opisali, „ekscentričnoj“ vjerskoj zajednici koja je dobivala mjesta na naslovnicama zbog svojih “misa za životinje“. Imajući u vidu da su misu služili prema starom misalu, jer su priznavali Katoličku Crkvu i njezin nauk samo do I. vatikanskog koncila, neki mediji su ih pogrešno opisali kao „tradicionaliste“, dok su u svojoj doktirini zapravo bili liberalni.

Ta je zajednica u ožujku prošle godine dobila upozorenje od vlasnika prostora, jer nisu plaćali najamninu. Nakon što zajednica nije uspjela skupiti novce za otplatu dugova, zgrada je prodana jednoj investitorskoj tvrtci koja ju je odlučila sravniti sa zemljom i izgraditi parkiralište.

Kada je vijest o tome izašla u javnost, došlo je do pobune ne samo vjernika „galikanaca“, nego i nekih političara iz XV. departmenta Pariza, gdje se zgrada nalazi. Među njima je, kako piše francuski katolički medij La Croix bio i parlamentarni zastupnik Liberalne stranke Phillipe Goujon koji je podigao javnost na noge oko sporne zgrade.

Predviđeno rušenje zgrade bilo je zbog toga nekoliko puta odlagano. Negdje tijekom prošle godine u zgradu su ušli pripadnici „Pokreta 14. srpnja“, političke organizacije koja je, pišu mediji, bliska ideologiji krajnje desne organizacije Action Francaise. Oni su od građevine, kako piše La Croix, a prenosi još nekoliko medija, napravili svoje sjedište i preuzeli od galikanaca nadzor nad njom. Pri tome, čini se kako je dio galikanaca i dalje sudjelovao u prosvjedima protiv rušenja crkve.

U listopadu 2015. pripadnici pokreta pozvali su svećenika iz Instituta Dobrog pastira (svećeničke zajednice koja slavi misu prema starom misalu i ima riješen kanonski status) Guillaume de Tanouärna koji je započeo s redovitim slavljenjem mise po izvanrednom obredu. To su radili, kako su kasnije poručili iz Instituta, uz “prešutno dopuštenje biskupa”.

Novi vlasnik zgrade, tvrtka Lamotte, nakon nekoliko neuspješnih pokušaja deložacije prosvjednika koji su zaposjeli građevinu i sudskog naloga, dobio je 5. srpnja pozitivno mišljenje od francuskih vlasti i nalog da policija uđe u građevinu i od tamo istjera prosvjednike.

U međuvremenu su mnogi zainteresirani činili sve što je moguće kako bi izbjegli rušenje crkve. Predlagano je da se gonji dio građevine pregradi kao stambeni prosotr, a da u prizemlju ostane crkva. Pojedine pravoslavne zajednice nudile su da će kupiti zgradu. Sve je te prijedloge novi vlasnik odbio.

Policija je 3. kolovoza, dakle prekjučer, odlučila ući u crkvu i izbaciti iz nje prosvjednike. Nakon što su doznali za planiranu akciju, aktivisti pokreta i vjernici su se od ranoga jutra okupljali u crkvi i ispred nje, a među njima je bilo i političara nekoliko desnih stranaka – među njima i onih iz Nacionalnog fronta Marine Le Pen.

Ono što je uslijedilo bila je gruba policijska akcija deložiranja ljudi. Policajci su upali u građevinu, prekinuli svetu misu koja je bila u tijeku, a svećenika, vjernike i aktiviste grubo izbacili iz crkve.

Unatoč tim nemilim prizorima, francusko ministarstvo unutarnjih poslova izdalo je priopćenje u kojem je ustvrdilo kako je deložacija “prošla bez incidenta”.

Iako je jasno da je zakon bio na strani policije i njezine intervencije, ostaje gorak okus nakon što su prizori profanacije svete mise obišli svijet preko interneta. Nejasno je, naime, zašto policijski dužnosnici nisu barem pričekali da misa završi, a potom obavili svoj zadatak. Očito, riječ je o potpunoj neosjetljivosti prema sakralnom osjećaju kršćana koji, kako tvrde mnogi, dokazuje potpunu ignoranciju i neprijateljstvo sekularističke Francuske prema njenim kršćanskim korijenima. I to sve tek nekoliko dana nakon mučeničke smrti o. Jacquesa Hamela kojeg su za oltarom ubili islamistički ekstremisti.

S druge pak strane, jasno je, nažalost, kako su cijelu situaciju iskoristili pojedini političari za predizborno poentiranje i politikanstvo.

Nadbiskup pariški kardinal André Vingt-Trois i njegova nadbiskupija nisu pokazali interes za zgradu i nisu sudjelovali u prosvjedima protiv njena rušenja.

Možda je problem u tome da imaju većih briga, kao i druge dijeceze u Francuskoj. Nakon što je antiklerikalni zakon iz 1905. vlasništvo nad katoličkim crkvama predao u ruke lokalnim vlastima, čitav niz sakralnih objekata je pod prijetnom rušenja ili prenamjene. Lokalne vlasti, naime, nemaju novaca za održavanje objekata i onda posežu za rušenjem crkvi. Prema nekim procjenama, trenutačno je na toj “listi čekanja” oko 200 crkvi.

Izuzetak su crkve koje su pod posebnom zaštitom države jer su proglašene kulturnim spomenicima. Ali, takvih je jedva oko 10 posto u cijeloj Francuskoj.

Goran Andrijanić | Bitno.net